Početkom 14. stoljeća, nakon izumiranja dinastije Árpád 1301. godine, na prijestolje Ugarske i Hrvatske dolazi dinastija Anžuvinaca. Prvi kralj iz te loze, Karlo Robert vladao je od 1312. do 1342. godine, uz podršku moćnog hrvatskog plemića Pavla Šubića, kneza Bribira i bana Hrvatske. Pavao Šubić kontrolirao je ključne dalmatinske gradove poput Splita, Trogira i Šibenika, što je izazvalo nezadovoljstvo među ostalim hrvatskim plemstvom.
Oni su zatražili pomoć kralja Karla u svrhu svrgavanja Šubića, što je dovelo do jačanja utjecaja ugarske krune u Dalmaciji i postavilo temelje za sukob s Mletačkom Republikom, koja je također polagala pravo na dalmatinske teritorije.
Tijekom 1350-ih godina, kralj Ludovik I. Anžuvinac okupio je vojsku od 50.000 vojnika, udruživši snage s vojvodom Austrije, grofovima Goričkim, gospodarom Padove Francescom I. da Carrarom i Patrijarhatom Akvileje. Godine 1356. ova koalicija započela je opsadu mletačkih posjeda poput Asola, Conegliana, Cenedije i utvrde Treviso. Istovremeno, duž dalmatinske obale, ugarske snage napale su gradove Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik i druge manje gradove, koji su se relativno brzo predali. Suočeni s nizom vojnih poraza, Mlečani su bili prisiljeni pristati na mirovne uvjete.
Zadarski mir potpisan je 18. veljače 1358. godine u samostanu sv. Frane u Zadru. Prema odredbama sporazuma, Mletačka Republika se odrekla svih svojih posjeda u Dalmaciji, od Kvarnera do Bokokotorskog zaljeva, zadržavajući pritom istarsku obalu i područje Trevisa.
Također, mletački dužd morao je ukloniti iz svoje titule bilo kakvu referencu na Dalmaciju. Unatoč teritorijalnim gubicima, Venecija je zadržala pomorsku prevlast na Jadranu, jer se Ludovik obvezao da neće graditi vlastitu flotu, donosi Index.
Nakon potpisivanja mira Ludovik I. svečano je ušao u Zadar, dodijelivši značajne povlastice zadarskom plemstvu i proglasivši grad glavnim središtem Dalmacije. Dubrovnik je stekao status autonomne republike, što je omogućilo njegov daljnji gospodarski i kulturni procvat.
S druge strane, Zadar je kasnije, 1409. godine, ponovno došao pod mletačku vlast kada je Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju Veneciji. Zadarski mir iz 1358. godine predstavljao je ključnu prekretnicu u povijesti istočne obale Jadrana, oblikujući političke i gospodarske odnose u regiji za naredna stoljeća.
