Uzgajivačica odgovorila nezadovoljnoj čitateljici: “Visoka cijena ne samo da je opravdana, nego će i rasti!”

Nakon našeg jučerašnjeg teksta o drastično visokoj cijeni kilograma tuke, na koju nam se požalila naša čitateljica, zaprimili smo više nego zanimljiv email jedne uzgajivačice.

Ona je navela niz razloga zbog kojih je cijena domaćih purica opravdano viša od industrijskih. Tradicionalni uzgoj zagorskih purana uključuje slobodnu ispašu, trajanje od sedam mjeseci i ručnu obradu, što rezultira vrhunskom kvalitetom mesa. Za razliku od industrijskih purana, težina zagorskih purica rijetko prelazi 4 kg, a uzgoj je zahtjevan zbog visokih troškova hrane i osjetljivosti na bolesti.

Kako dalje navodi uzgajivačica, zbog inflacije i sve manjeg broja uzgajivača, cijena od 18-22 €/kg nije samo opravdana, već će vjerojatno rasti. Autorica savjetuje nezadovoljnima da razmotre alternativne opcije poput kupnje živih purica ili osobnog uzgoja, ali i apelira na svijest o očuvanju domaće proizvodnje i kvalitete hrane, koja ne može konkurirati industrijskom mesu po cijeni, već po vrijednosti.

Evo i cijelog dopisa koje nam je poslala uzgajivačica.

“Slobodna sam obratiti Vam se u ime uzgajivača domaćih purica, a kao reakciju na nedavno objavljen članak pod naslovom “Zadranka šokirana cijenom tuke”, u kojem se čitateljica “zgraža” nad cijenom domaćih purica u lokalnoj mesnici i uspoređuje istu s cijenom u trgovačkom lancu..

Htjela bih ukazati na činjenicu da je tradicionalni uzgoj purana u našim krajevima, oduvijek, uzgoj na otvorenom, točnije na slobodnoj ispaši, uz dohranu u svim fazama razvoja. Tradicionalni uzgoj zagorskih purana (oni koje uzgajamo tu i kojeg je dotična kupila) se kudikamo razlikuje od tova purana u industrijskim uvjetima, odnosno u intenzivnom tovu te se kvaliteta mesa jednih i drugih životinja ne može i ne smije uspoređivati.

Meso purana uzgojenih na pašnjaku odlikuje se iznimnom kakvoćom, što su pravi gurmani oduvijek znali cijeniti i prepoznati.

Nadalje, tradicionalni zagorski puran ne postiže težinu preko 7kg (najčešće 5-7),  a purice ne idu preko 4kg te ih treba razlikovati od pazinskih koji dosežu i do 25kg težine.

Purani se u slobodnom uzgoju hrane cca 7 mjeseci, a naši ljudi vole reći da je lakše othraniti svinju nego tuku, zbog ogromne količine hrane koju pojedu, a da pritom ne dobivaju značajno na težini (kao što rekoh zagorski purani i pure na tržište idu sa cca 3.5-5 kg, pa je vrlo lako dobiti ideju o konačnoj isplativosti uzgoja nakon 7 mjeseci intenzivne brige i hranjenja).

Ne trebam uopće naglašavati značaj inflacije te poremećaja na tržištu koji su doveli do enormnog povećanja troškova uzgoja, misleći pritom prvenstveno na cijenu krmiva odnosno stočne hrane, koja je neophodan resurs kod uzgoja domaćih životinja.

Nadalje, najveća prepreka u uzgoju purana je njihovo zdravlje, jer su, u otvorenom načinu držanja izrazito podložni bolestima, koje mogu dobiti od ostale domaće peradi i divljih ptica te se, u nekim godinama, pomor jata zna popeti i do 70%, što onda opet u konačnici utječe na cijenu samog mesa.

Prošle je godine u Zadru, zbog izazovne godine za uzgoj, cijena purica dosezala i do 25eur/kg i opet su se, kao i svih godina dotada, sve purice iz domaćeg uzgoja – rasprodale. Unaprijed.

Ove godine se cijene domaćih purana i purica kreću 18-22eur/kg.

Zbog težine i intenzivnosti uzgoja svake je godine sve manje uzgajivača zagorskog purana na razini RH, a s obzirom da smo se svi okrenuli vilama i bazenima, uskoro ih i na našem području, vjerujem, više skoro neće ni biti.

Pa ćete tek onda vidjeti koja će biti cijena koju će nekolicina preostalih uzgajivača odrediti, i to s pravom.

Da zaključim s par savjeta za gospođu koja je ostala šokirana cijenom – sljedeći put tražite purana (tukca), a ne puricu (tuku), jer su jeftiniji. (..Ali su i veći, pa će vam vjerojatno doći na isto).

Ukoliko želite proći još jeftinije, kupite živu puricu (svi naši uzgajivači prodaju i žive purice) i sami je zakoljite, očerupajte i očistite. To je sve usluga koja je bila uključena u cijenu od 20 eura po kilogramu, a koju je netko odradio. Istina, nema tu nekog troška, samo par desetaka litara vruće vode i vaše vrijeme i strpljenje. Probajte.

Domaći zagorski puran delicija je, kao i naš domaći pršut ili ovčji sir, koja NIJE i ne može biti na bilo koji način usporediva s industrijski uzgojenim mesom. Upravo zbog stava kojeg imate, ubrzano i sigurno ubijamo domaću proizvodnju hrane, ono najvrjednije što još uvijek imamo i baštinimo, ali od čega će buduće generacije u potpunosti, čini mi se, dići ruke, jer “zašto se mučiti kad imamo u dućanu”.

Cijena nikad nije bila i ne može biti osnovni kriterij vrednovanja dobara, pogotovo kad se radi o domaćoj, tradicionalnoj proizvodnji hrane.

I za kraj, slobodno se sami okušajte u uzgoju, nije teško – samo cca 7 mjeseci svakodnevne pažnje, izvođenja na ispašu, hranjenja te u konačnici klanja i obrade mesa”, navela je u svom emailu.

Podsjetimo, naša je čitateljica u mesnici na Putu Dikla kilogram tuke – puretine, platila 20 eura.

Ako ste propustili njenu priču, pročitajte je OVDJE.