Na površini Mjeseca je otkrivena špilja, potencijalno idealna za uspostavu ljudske baze. To otkriće otvara mogućnosti budućeg ljudskog boravka na Mjesecu, budući da dubina špilje od najmanje 100 metara nudi zaštitu od radijacije, ekstremnih temperatura i svemirskog vremena.
Helen Sharman, prva britanska astronautkinja u svemiru, komentirala je navedeno otkriće za BBC News. Novootkrivena špilja izgledala je kao dobro mjesto za bazu, rekla je i i sugerirala da bi ljudi mogli živjeti u Mjesečevim jamama za 20 do 30 godina. Međutim, spomenula je izazov pristupa tako dubokoj špilji, predlažući potrebu za mlaznim naprtnjačama ili dizalom za astronaute.
Lorenzo Bruzzone i Leonardo Carrer sa Sveučilišta Trento u Italiji došli su do navedenog otkrića pomoću radara za istraživanje jama na području Mare Tranquillitatis. To područje, vidljivo sa Zemlje, poznato je kao mjesto slijetanja Apolla 11 1969. godine. Špilja, formirana prije milijuna ili milijardi godina zbog tokova lave, ima otvor na Mjesečevoj površini s okomitim zidovima i kosim podom, što sugerira daljnja podzemna proširenja.
Carrer je špilju usporedio s vulkanskim špiljama u Lanzaroteu u Španjolskoj, koje su talijanski znanstvenici posjetili u istraživačke svrhe.
To je stvarno uzbudljivo. Kada dođete do ovih otkrića i pogledate ove slike, shvatite da ste prva osoba u povijesti čovječanstva koja je to vidjela, naglasio je Carrer.
Znanstvenici vjeruju da je zbog svoje veličine ta špilja odlična lokacija za lunarnu bazu. Uostalom, život na Zemlji je započeo u špiljama, pa ima smisla da bi ljudi mogli živjeti u njima i na Mjesecu, kaže Carrer. Unatoč svom potencijalu, špilja ostaje neistražena, ali buduće misije mogle bi koristiti radar koji prodire ispod tla, kamere ili robote za mapiranje.
Neistražene mogućnosti
Nalazi profesora Bruzzonea i profesora Carrera bave se pitanjima dubine i integriteta Mjesečevih špilja. Francesco Sauro, koordinator tima za planetarne špilje Europske svemirske agencije, istaknuo je neistražene mogućnosti ispod mjesečeve površine.
Imamo vrlo dobre slike površine, do 25 cm rezolucije i možemo vidjeti mjesta slijetanja Apolla, ali ne znamo ništa o tome što leži ispod površine. Postoje ogromne mogućnosti za otkriće, smatra Sauro.
Istraživanje vezano za otkrivenu špilju na Mjesecu, objavljeno u časopisu Nature Astronomy, također bi moglo pomoći u istraživanju Marsovih špilja i potencijalnom pronalaženju dokaza o životu na Marsu, budući da su ga špilje mogle zaštititi od površinskih uvjeta.
Štoviše, stijene Mjesečeve špilje mogle bi pružiti opsežan geološki zapis, nudeći uvid u povijest Mjeseca i našeg Sunčevog sustava, nepromijenjenu svemirskim vremenom, piše Zimo.
