Povodom dolaska relikvije bl. Jakova Zadranina iz Bitetta u Zadar, franjevca na glasu svetosti, svečano koncelebrirano misno slavlje u nedjelju, 5. svibnja, u crkvi sv. Frane u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
U misi su koncelebrirali fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima, umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, fra Vincenzo Dituri, gvardijan franjevačkog samostana u Bitettu, fra Stipe Nosić, gvardijan samostana sv. Frane u Zadru i još desetorica svećenika.
To je prvi put da je u Zadar donesena relikvija bl. Jakova Zadranina iz Bitetta, prst blaženika, koja se nosi u velikoj svečanoj procesiji u Bitettu na blaženikov blagdan 27. travnja. U samostanu u Bitettu gdje je djelovao četrdeset godina, nalazi se neraspadnuto tijelo bl. Jakova Zadranina već šest stoljeća od njegove smrti.
– Drago mi je što u molitvenom zajedništvu mogu proći ulicama grada Zadra moleći za svakog njenog stanovnika mir i dobro. Hvala franjevcima Provincije sv. Jeronima što s nama dijele duhovno bogatstvo i baštinu koju nam je ostavio bl. Jakov Zadranin“, poručio je zadarski nadbiskup.
Bl. Jakov Zadranin je veliki lik grada Zadra i hrvatskog naroda, „kojeg smo, nažalost, kod nas gotovo zaboravili i nepravedno zanemarili“, upozorio je mons. Zgrablić.
– Bl. Jakov u raznim spisima spominje se kao Jakov Ilirski (Illyricus), Zadranin (di Zara), Slaven (Schiavone), Dalmatinac i sl. U talijanskoj literaturi novijeg vremena prevladava naziv ‘Giacommo da Bitetto’, ‘Jakov iz Bitetta’. Svi životopisci spominju ga kao Hrvata. Roditelji Jakova, Leonardo i Beatrica (Blaženka) Varindjec, krstili su ga u crkvi Sv. Marije u Zadru, rekao je mons. Zgrablić. Kod ostataka te crkve na Muraju puk je zastao tijekom procesije s relikvijom bl. Jakova, tu je navješteno Evanđelje i upućena molitva. Bl. Jakov umro je na glasu svetosti 27. travnja 1496. g., u samostanu u Bitettu, nedaleko Barija.
– Jakov je pristupio u Franjevački red u samostanu u Zadru. Nije bio svećenik, nego brat redovnik. Kad je predstavnik Zadarske franjevačke provincije trebao poći na generalni kapitul Reda, Jakov ga je pratio i nakon kapitula ostao u Provinciji sv. Nikole biskupa u Italiji. Jakov je živio u raznim samostanima s druge strane Jadrana, u blizini Barija. Njegovi redovnički dani bili su ispunjeni molitvom i radom. Radeći svakodnevni posao u kuhinji i pripremajući braći hranu, živio je u Božjoj nazočnosti. Prostor u kojem se nalazio i posao koji je obavljao poticao ga je na razmišljanje o neprolaznoj hrani, o kruhu živom koji je s neba sišao, o prolaznosti svijeta i paklenim mukama na koje je mislio dok je ložio vatru, rekao je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši da „posao kojeg je obavljao brat Jakov nije bio prepreka njegovom intenzivnom duhovnom životu.
– Osobitu pobožnost Jakov je gajio prema Kristovoj muci i Mariji. Posvećivao se dugotrajnoj molitvi, razmatranju i kontemplaciji. Zbog svoje duhovne uronjenosti u Božju blizinu, više puta proživljavao je zanos Božje miline. Molitvu je pratio pokorničkim djelima. Po intenzivnom duhovnom životu Bog je Jakova obdario karizmama proroštva, govora o Božjim tajnama, otajstvima. Tu karizmu pratili su i drugi osobiti znakovi, naglasio je mons. Zgrablić.
– Poznavatelji fra Jakova za vrijeme života, a i nakon smrti, smatrali su ga svecem i odmah su mu počeli iskazivati štovanje i zazivati ga u svojim molitvama. U Bitettu je izgrađena kapela u kojoj se čuva njegovo tijelo. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. g. za cijeli Franjevački red. Papa Leon XIII., izabran za papu 1878., dopustio je njegovo štovanje u Zadarskoj nadbiskupiji. Papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. g. Dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti bl. Jakova, rekao je mons. Zgrablić.
Relikviju bl. Jakova, prah od drveta koje je izraslo iz štapa bl. Jakova koje je bilo ostavljeno u samostanskom vrtu, talijanski franjevci donijeli su u crkvu sv. Frane u Zadar 1989. g., a u toj svečanosti radosno je sudjelovao tadašnji zadarski nadbiskup Marijan Oblak.
Nadbiskup Zgrablić podsjetio je na nemirne povijesne okolnosti koje su prethodile rođenju i djetinjstvu bl. Jakova u Zadru.
– Čitava prva polovica 14. stoljeća obilježena je borbama za Dalmaciju, nazvanima i mletački ratovi. Posebnu ulogu u tom razdoblju imao je Ludovik I., ugarsko – hrvatski kralj, koji je vladao od 1342. do 1382. godine. Nakon desetljeća nemira i borbi, 18. veljače 1358. sklopljen je u sakristiji crkve sv. Frane u Zadru mirovni ugovor, nazvan Zadarski mir. Bio je to ugovor između Mletačke republike i ugarsko – hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim se Mletačka Republika morala odreći svojih posjeda u Dalmaciji. Prigodom potpisivanja Zadarskog mira, kraljica Elizabeta, žena Ludovika I. i kćerka Stjepana II. Kotromanića, bosanskog bana, poklonila je franjevačkoj zajednici procesionalno raspelo. Sa svake strane na raspelu nalazi se deset minijatura u reljefu s likovima sv. Jurja, sv. Klare, raspetog Isusa s Blaženom Djevicom Marijom i Marijom Magdalenom; zatim, likovi sv. Ljudevita, sv. Elizabete, sv. Franje Asiškog, sv. Antuna Padovanskog, sv. Nikole biskupa, sv. Ljudevit s likom darovateljice raspela, kraljicom Elizabetom Kortromanić, sv. Ivan Krstitelj, sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Antun Pustinjak te likovi svetih zadarskih zaštitnika Krševana, Stošije i Šime, opisao je predvoditelj slavlja.
Nadbiskup Zgrablić rekao je da mu je drago što može s pukom molitveno počastiti relikviju bl. Jakova Zadranina te sudjelovati u procesiji s relikvijom blaženika i procesijskim križem iz 14. st. kojeg je kraljica Elizabeta Kotromanić darovala samostanu sv. Frane. Taj procesijski križ je 1974. g. ukraden iz muzeja samostana sv. Frane i nakon pedeset godina vraćen je u samostan sv. Frane, 4. kolovoza 2023. godine. Taj križ nosio se ulicama Zadra svake godine u procesiji nakon potpisivanja Zadarskog mira koji je trajao pedesetak godina, dok 1409. g. Zadar opet nije pao pod Veneciju, pa su Mlečani tu procesiju bili zabranili. Pretpostavlja se da je i bl. Jakov, koji je rođen 1400., kao dječak hodao za tim križem u procesiji ulicama Zadra i utjecao se molitvama svecima prikazanima na tom križu.
– Po povijesnom raspelu s prikazom svetaca, po tom znaku mira i slobode, po raspelu za kojim je koračao i molio bl. Jakov, po čašćenju relikvija bl. Jakova Zadranina, po procesiji ulicama Zadra s relikvijama Blaženika, ovaj nam časni i dragi sin ovog grada, bl. Jakov, naš prijatelj i zagovornik na nebu, naš daleki rođak po krvi i ljubljeni brat po vjeri, postaje još bliži i draži.
Kao zagovornik na nebu, bl. Jakov nam se pridružuje u ovom liturgijskom slavlju, u ovom činu zajedništva, ‘općinstva svetih’, kako ispovijedamo u Vjerovanju, kako bismo se učvrstili u nadi koju nam daruje naša vjera, da u Božjoj prisutnosti i pod Božjim vodstvom sigurno koračamo putem života prema blaženstvu kojeg nam je Krist darovao i u kojem već u punini radosti i života živi bl. Jakov.
Na ovom putu života bl. Jakov nam je zagovornik kod Boga u našim potrebama. Kao suputnik s nama u životnom hodu, iz dana u dan, bl. Jakov nas hrabri svojim primjerom i vodi sigurnim putem prema uzvišenom i najvažnijem cilju na koji nas Bog želi dovesti, a do kojega je on već došao. U tminama našeg života bl. Jakov nam je poput zvijezde na nebu koja sjaji i pokazuje put kojim moramo ići da se ne izgubimo“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Razmatrajući navješteno Evanđelje, nadbiskup je rekao da je ljubav o kojoj govori Isus u evanđelju oživotvorio i bl. Jakov u svom životu.
Isusovu riječ apostolima: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas“ (Iv 15,9) i bl. Jakov je „čuvao, po razmatranjima prebirao u svom srcu, a u molitvi duboko proživljavao u svojoj duši. Razmatranje Božje riječi, razmišljanje o Isusovoj muci i molitva zasigurno su otvarale dušu bl. Jakova radosti života s Bogom“, istaknuo je mons. Zgrablić.
Koliko nas Bog ljubi doznali smo po njegovom Sinu, Isusu Kristu, rekao je nadbiskup.
– Da se Isus nije utjelovio, prihvatio poniženje, trpljenje, muku križa, razapinjanja, smrti i da nije uskrsnuo, nikada ne bismo doznali da li nas i koliko Bog ljubi. Bez križa i uskrsnuća Isusova, nikada ne bismo doznali ono najvažnije o Bogu: da je Ljubav. I to beskrajna i bezuvjetna Ljubav. Ljubav svoga Oca koja je ispunjavala i motivirala cijeli Isusov život, koja mu je nakon smrti u uskrsnuću darovala novi život, Isus je podijelio s nama. Isus je učinio da ljubav koja izvire u Bogu Ocu i daruje se Sinu postane naša ljubav. Po ljubavi Isusovoj prema nama, spoznajemo Božju ljubav prema Isusu i prema nama. Kao najveći dar svoga uskrsnuća Isus nam je darovao ljubav svoju i ljubav Očevu, a to je Duh Sveti, rekao je mons. Zgrablić.
Božje postojanje čovjek može spoznati „po svojoj ljudskoj naravi, po razumu i logičkom razmišljanju. Spoznati ‘nadspoznatljivu’ Božju ljubav i postati dionici te neizmjerne ljubavi možemo samo po Isusu Kristu, po njegovoj gorkoj muci i slavnom uskrsnuću, po daru Duha Svetoga. Isus nas poziva da trajno ostanemo u njegovoj ljubavi“, rekao je nadbiskup. U Isusovoj ljubavi ostaje se čuvanjem njegovih zapovijedi, kako je i sam rekao; kao što je i on čuvao zapovijedi Oca svoga i ostao u njegovoj ljubavi.
– Isusove zapovijedi su ponajprije Njegove riječi koje u sebi sadrže život. Isusove zapovijedi čuvamo kada ih nosimo u srcu jer znamo da su najdragocjenije blago života i kada ih vršimo. Isusove zapovijedi, Isusove riječi, možemo sažeto pronaći u novoj zapovijedi koju nam je ostavio: ‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim’. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’ (Mt 22, 37 -39). Tako je Isus rekao farizeju koji ga je pitao koja je zapovijed najveća u Zakonu, tj. što je najvažnije u životu, podsjetio je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je istaknuo misao Benedikta XVI. da „ljubav, na grčkom agape, a na latinskom caritas, ne označava na prvom mjestu neki čin ili osjećaj naklonosti, nego označava duhovni dar, ljubav Božju što je Duh Sveti ulijeva u ljudsko srce te ga potiče da se daruje samom Bogu i bližnjemu“.
– Ljubav je bila zasigurno srž života bl. Jakova. U molitvi i razmatranju Kristove muke i ljubavi prema nama, u svakodnevnom savjesnom, s ljubavlju služenju braći u kuhinji, bl. Jakov crpio je snagu života i rada. Molitva i služenje braći natopila je i oplodila dušu bl. Jakova da živi u svetosti, tj. u Božjoj blizini. Ljubav donosi plodove radosti. ‘To sam vam govorio’, kaže Isus u Evanđelju, ‘da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna’ (Iv 15,11).
Božja ljubav koju čuvamo donosi nam blaženstvo, neprolaznu i ničim uvjetovanu radost i omogućuje nam da budemo već sada dionici života blaženog Jakova, svih blaženika i svetaca, radosti koja je potpuna, poručio je mons. Zgrablić. Podsjetio je na misao sv. Ivana Pavla II.: „Nećete pronaći ljubav bez križa, a križ nećete moći nositi bez ljubavi.“
– Neka nam naša pobožnost prema bl. Jakovu, procesija po Gradu, naše kratko hodočašće, hrani i jača našu molitvu da u Isusovom križu i križu života pronađemo ljubav i radost, a ljubav neka postane snaga da se darujemo Bogu i bližnjemu, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.
Nakon mise, brojni puk sudjelovao je u procesiji s relikvijom bl. Jakova Zadranina koja je prošla središtem grada, a završila u katedrali sv. Stošije gdje je nadbiskup Zgrablić izmolio molitvu za proglašenje bl. Jakova svetim i puk blagoslovio s relikvijom bl. Jakova Zadranina.
