Ivan iz Pule svoju stipendiju poklonio bivšoj štićenici doma, sad studentici u Zadru

Ivan (18) ni na trenutak nije razmišljao da zadrži 500 eura, iako, ni sam nije imao lagan život. No, u životu, kaže, postoje bitnije stvari od novca. A to je za njega prijateljstvo, podrška i ljubav. On je Ponos Hrvatske.

Ivan Štetić (18) iz Pule smatrao je da stipendiju treba dobiti netko tko nema roditelje, a želi studirati. Uz konzultacije s ravnateljicom pulskog doma, njegovu je stipendiju tako dobila bivša štićenica Doma “Ruža Petrović” koja studira u Zadru. Ivan je nije nikada upoznao, ali mu je drago da će joj stipendija pomoći, piše 24sata. 

– Postoji nešto puno važnije od novca u životu. A to je prijateljstvo, podrška i ljubav – kaže Ivan. Sve je počelo humanitarnom akcijom “Zlatna ribica” koju organizira Sveučilište Jurja Dobrile u Puli u suradnji s Crvenim križem, a riječ je o projektu za potrebite učenike.

– Pohađam četvrti razred medicinske škole i jednog jutra pozvala me pedagoginja. Uz dvije djevojke ja sam bio treća osoba koja je trebala dobiti tu stipendiju. Odmah sam odlučio da ću svoju stipendiju proslijediti dalje. Ima mladih ljudi kojima je ona potrebnija – rekao je Ivan. Otkrio je da ni sam nije imao lagan život.

Teško djetinjstvo

– Kao dječačića od tri godine napustio me otac. I imali smo tešku financijsku situaciju. I onda sam počeo živjeti kod bake i djeda. Kad sam krenuo u osnovnu školu živio sam neko vrijeme s mamom, ali sam se nakon nekog vremena vratio baki i djedu koji su me odgojili uz pomoć majke. Smatram da u životu trebaš davati i darivati jer se tako osoba osjeća bolje – kazao je skromni Ivan. Nakon što završi srednju školu želi upisati vojnu akademiju u Zagrebu. Želi jednog dana postati časnik i imati veliku obitelj sa troje ili četvero djece. Smatra da je obitelj sve u životu.

– Znam da sam ovim činom pomogao jednoj osobi. I to mi je dovoljno. Volim pomagati. Zato i jesam u medicinskoj školi. Ali takav sam od malena. Još kao dijete volio sam nositi svari iz trgovine starim ljudima kojima je teško ići uz stepenice. Tako su me učili moji “doma”. Kada su moji prijatelji čuli da sam ja taj koji sam darovao stipendiju, svi su mi čestitali, ali i priznali da to vjerojatno ne bi napravili – ispričao je Ivan. Taj srednjoškolac već zna što hoće u životu. I vjeruje da će to ostvariti uz naporni rad i trud.

Borio bi se za svoju zemlju

– Od malena volim vojsku, vježbe, red i rad. Jako volim i svoju zemlju i borio bi se za nju da treba. I to na prvoj liniji, bez zadrške. Nikad se ne bih iselio iz države, ali da bih možda nekad radio u inozemstvu kratko, to bih – priznao je na kraju.