Dok čitate stihove pjesme “21. vijek” mlade Zadranke Karle Neferanović (umjetnički NaN), ne možete se oteti dojmu da se iza svake riječi krije frustracija, razočaranje i tihi prkos prema sistemu koji “kroji u tišini”.
Pjesma je, prema informacijama ‘iznutra’, zasjala među favoritima ovogodišnjeg natječaja za Doru, no netko je – ili nešto – odlučilo da je za javnost bolje da je ne čujemo. I to nije prvi put.
Prošlogodišnja kontroverza s eliminacijom pjesme Baby Lasagne ukazala je na sumnjive standarde odabira, ali slučaj “21. vijeka” ide korak dalje. Ovdje ne govorimo samo o promašaju ukusa, nego o potencijalnoj cenzuri koja briše mogućnost da glas nezadovoljstva i kritike društva dobije platformu. A to je, složit ćemo se, opasniji presedan od same nepravde prema autorici.
Pjesma koja udara tamo gdje boli
NaN-ov “21. vijek” nije pjesma koja će vas maziti. To je surova dekonstukcija današnjeg društva, pjesma o otuđenju, podijeljenosti i licemjerju političkih i društvenih figura. Rijetko kad se u stihovima moderne glazbe osjeti ovakva razina preciznosti i hrabrosti da se stvari nazovu pravim imenom.
Od „barba u fotelji“ do „kapetana broda što bježi za oluje“, NaN koristi metafore koje pogađaju točno u srž problema – sliku suvremenog društva koje se urušava pod težinom vlastitih mana. Njeni stihovi nisu samo pjesnički izražaj, već i poziv na buđenje.
Skladateljski, pjesma se oslanja na rock energiju, s melodičnom snagom koja ne prepušta slušatelja ravnodušnim. No možda je upravo ta direktnost – i zvučna i tekstualna – bila previše za one koji odlučuju o plasmanu pjesama. Dora nije, čini se, mjesto za one koji „ne igraju na sigurno“.
Umjetnost ili politika?
Odbijanje pjesme poput “21. vijeka” otvara ključno pitanje: je li uopće riječ o glazbenom natjecanju, ili su nam odluke koje „nekoliko glava“ donosi iza zatvorenih vrata već uskratili priliku da čujemo nešto istinski svježe i relevantno? Nije prvi put da se iza kulisa Dore šuška o lobijima, favoriziranju i kalkulacijama koje nemaju veze s glazbenim standardima.
Tamo gdje bi Dora trebala biti platforma za promicanje novih glasova i inovativnih ideja, često se doima kao igralište poznatih imena i već utabanih formula. NaN i njezin tim s pravom pozivaju i druge autore da objave svoje odbijene pjesme, jer je to možda jedini način da publika sama procijeni jesu li zaista dobili najbolje što Hrvatska ima za ponuditi.
Vrijeme je za promjenu
“21. vijek” nije samo pjesma – to je simbol nečega većeg. Simbol borbe za autentičnost, za prostor gdje umjetnost nije ograničena na ono što je sigurno, komercijalno i „po mjeri“. Eliminacija ove pjesme ne znači da je izgubila – ona nas tjera da se pitamo što smo to, kao društvo, spremni ignorirati u ime lažnog mira.
I dok “21. vijek” možda nikad neće zasvirati na pozornici Dore, ona će pronaći svoj put do onih koji je žele čuti. Jer pjesme poput ove nisu namijenjene da budu ušuškane u tišini, već da razbiju nju – i sve druge okove koji nas drže.
Publika sada ima priliku prosuditi sama – donosimo riječi ali i spot za pjesmu “21. vijek”:
“Dosta mi je ovog 21. vijeka
Dosta mi je ruža
s mačevima mjesto trnja
pa i smiješnih laži
podvala i strahova.
Otuđene glave, podijeljeni stavovi
Dosta mi je onih što kroje u tišini
Dosta mi je onih barba u fotelji
Kapetana broda što bježi za oluje
Lica sa ekrana, svezane kravate.
Što nam vrijede obećanja
Samo ludom radovanja
Kad spodoba mijenja lice
Dok se igra sveznalice
Što nam vrijedi kako dalje
Kad nas drže ove ralje
Neće pomoć čarobnjaci
Kad nas drže ovi lanci
21. vijek, od zlata do blata
21. vijek, kula od karata
21. vijek, od zlata do blata
Uzavrelo doba, poluumni umovi
Dosta mi je onih što uvijek su po mjeri
Dosta mi je onih barba u fotelji
Kapetana broda što bježi za oluje
Lica sa ekrana, svezane kravate
Što nam vrijede obećanja
Samo ludom radovanja
Kad spodoba mijenja lice
Dok se igra sveznalice
Što nam vrijedi kako dalje
Kad nas drže ove ralje
Neće pomoć čarobnjaci
Kad nas drže ovi lanci
21. vijek, od zlata do blata
21. vijek, kula od karata
21. vijek, od zlata do blata
21. vijek, kula od karata”