Ovog ponedjeljka u sklopu festivala Hitchcock Nights u edukativnoj dvorani Kneževe palače Narodnog muzeja Zadar otvorena izložba najboljih fotografija inspiriranih Hitchcockovim filmovima „Psiho“, „39 stepenica“ i „Krivo optužen“.
Time je i zaključen foto natječaj koji je donio više od 150 prijavljenih radova, a čast da osvoji Grand Prix za najbolju fotografiju pripala je Ziti Šantel za fotografiju „Niktofobija 5“. Peteročlani žiri u sastavu Marija Milin, Nevena Štokić, Koraljka Alavanja, Anamarija Ivković i Mario Županović odabrao je nakon anonimnog žiriranja fotografije izložene u Kneževoj, a čiji su autori: Ivica Bohorc, Nemi Bulat, Mary Crnković Pilaš, Vladan Jeftović, Jovana Kuzmanović, Nenad Martić, Melanie Palavra, Tomislav Petković, Neda Rački, Zita Šantel, Marko Tunuković i Irena Vukčević.
Na samom otvaranju brojnim okupljenim obratili su se u ime organizatora Nevena Štokić, viša kustosica Narodnom muzeja i Mario Županović, umjetnički savjetnik Kino zone. Naglašeno je kako je suradnja između festivala Hitchcock Nights i Narodnog muzeja Zadar hvalevrijedna pa veseli i činjenica kako će izloženi radovi ostati u fundusu samog muzeja.
U drugom dijelu izložbe publici je predstavljen portret Alfreda Hitchcocka, autorice umjetnice Lucie Marie Fatović, kreiran od sušenih cvjetova, listova i stabljika vrtne maćuhice, stolisnika i mirisne grahorice.
Izložba fotografija i portret bit će izloženi u Kneževoj palači do 20.9. 2025. pa će ih posjetitelji moći razgledati i nakon završetka festivala Hitchcock Nights.
Izložbu su zajedno organizirali CNK Zadar (koji vodi programe Kino zona i Hitchcock Nights) i Narodni muzej Zadar.
Trećeg dana festivala predstavljena je knjiga „Povijest rane i klasične teorije filma“ autora Krunoslava Lučića. U ugodnoj atmosferi Muzeja antičkog stakla, publika je imala priliku čuti više o razvoju filmske teorije i temeljima filmske umjetnosti koji i danas oblikuju naše gledateljsko iskustvo. Knjiga se fokusira na analizu i tumačenje relevantnih pristupa filmskome mediju i umjetnosti od njezinog ranog razdoblja krajem 19. i početkom 20. stoljeća, pokušaja formuliranja cjelovitih teorija sredine 1910-ih, preko avangardnih strujanja u 1920-ima pa sve do završnih faza tzv. klasičnog razdoblja filmske teorije početkom 1960-ih kada je pod utjecajem novonastalih semiotičkih i strukturalističkih metodologija razumijevanje filma dobilo neke nove, modernije obrise. Glavni je cilj knjige ponuditi analitički uvid u povijesni aspekt razumijevanja filmske umjetnosti te načina kako je određeni tip filmske teorije utjecao na konkretnu filmsku praksu proučavanog razdoblja, ali i kako je ta praksa rukovodila središnjim postavkama određene teorije.
