U Facebook grupi “Zlatni zadarski oglasnik” ovih je dana osvanula nesvakidašnja objava – osoba nudi svoj bubreg na dar osobi koja ima djecu, istaknuvši da je motiviran zahvalnošću prema ljudima koji su mu pomogli u teškim trenucima.
Ovakav čin, iako plemenit, otvara niz pravnih, etičkih i medicinskih pitanja.
Zakon o donaciji organa – što kaže hrvatsko zakonodavstvo?
Hrvatska, kao i većina europskih zemalja, ima jasno reguliran sustav donacije organa. Prema Zakonu o presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja, donacija organa moguća je isključivo pod strogim medicinskim i pravnim uvjetima. Postoje dvije vrste donacije: posthumna, kada se organi uzimaju nakon smrti, i živa, kada donor dobrovoljno daje organ.
Kod živih donacija, zakon propisuje da bubreg mogu darovati samo bliski srodnici ili osobe s posebnim emocionalnim vezama s primateljem, uz stroge medicinske i psihološke procjene.
Spontano oglašavanje donacije izvan zdravstvenog sustava nije dopušteno jer otvara prostor potencijalnoj trgovini organima, što je strogo zabranjeno zakonom.
Medicinske procedure i rizici
Transplantacija bubrega je složen medicinski postupak koji zahtijeva detaljne pretrage i strogo nadgledanje. Donor prolazi kroz niz testova kako bi se utvrdilo odgovara li njegov organ primatelju, ali i kako bi se osiguralo da ne ugrozi vlastito zdravlje. Iako ljudi mogu živjeti s jednim bubregom, donacija nosi rizike poput infekcija, krvnih ugrušaka, visokog krvnog tlaka i dugoročnih posljedica za preostali bubreg.
Psihološki aspekt također nije zanemariv. Mnogi donori kasnije razvijaju osjećaj gubitka, a kod nekih se javljaju zdravstvene komplikacije koje mogu utjecati na kvalitetu života.
Plemenitost koja treba proći kroz sustav
Neupitno je da je čovjek koji je odlučio “pokloniti bubreg” vođen plemenitim namjerama i zahvalnošću. U svijetu gdje često prevladavaju sebičnost i osobni interesi, ovakva žertva izaziva poštovanje.
No, unatoč plemenitosti gesta, bitno je da se ovakve donacije odvijaju u skladu sa zakonima i medicinskim smjernicama kako bi se osiguralo zdravlje i sigurnost svih uključenih.
Ukoliko postoji osoba kojoj je zaista potrebna transplantacija bubrega, ona se mora javiti Nacionalnom transplantacijskom programu gdje će se proći kroz legalne i medicinske procedure.
Sustav je uspostavljen kako bi se spriječile nelegalne prakse i osigurala najbolja moguća skrb za donore i primatelje.
Zaključak
Ova priča pokazuje da među nama postoje ljudi spremni na najveće nesebične čine. No, važno je da se svaki takav postupak odvija unutar okvira koji će osigurati sigurnost svih sudionika.
Zdravlje i život su previše dragocjeni da bi se s njima riskiralo izvan zakonskih i medicinskih okvira.