Dan uoči još jedne mučne obljetnice stradanja kada je u samo jednom danu pobijeno ukupno 58 mještana i branitelja, u Škabrnji se priprema još jedno odavanje počasti žrtvama.
Iako zločin u njihovom mjestu nije adekvatno kažnjen, Škabrnjani dokazuju da ipak ne žive u prošlosti.
Priču o tome donosi kolegica Nikolina Radić za RTL.
Protekli su dani u Škabrnji potpuno u znaku pijeteta i sjećanja. Pred kip Gospe uništen u ratu Nada Karlić pažljivo slaže cvijeće.
“Zahtjevni su i teški jer taj dan nama je sutra težak. A za uređenje crkve, sve je drukčije, sve ide crveno-bijela boja jer ovo je selo natopljeno krvlju”, kaže Nada Karlić koja brine o uređenju crkve. Ona je rodom iz Škabrnje, ali cijeli radni vijek je provela u Rijeci. Prije pet godina, po smrti sina i supruga, vratila se u rodno mjesto.
Škabrnju uoči obljetnice masakra koji je počinila JNA obilaze školske ekskurzije, a predavanje u memorijalnom dijelu župne crkve su im održali sudionici obrane mjesta.
“Jako mi se svidjelo jer smo dobili taj doživljaj baš iz prve ruke, od nekoga tko je to baš prošao i najupečatljivije mi je bilo kako su se oni obranili bez ikakvog oružja. Imali su samo te lovačke puške”, kaže 14-godišnja Laura Brnad, učenica OŠ Nikole Hribara Velika Gorica, a njezina profesorica vjeronauka Marija Patrlj dodaje kako kurikul predviđa da obiđu s učenicima Vukovar, ali oni su im željeli pokazati i širu sliku:
“Danas smo u Škabrnji. Nekako smo htjeli fokus skrenuti i na druge dijelove Lijepe naše jer Hrvatska je krvarila od Dubrovnika do Vukovara i jako je bitno da to djeca znaju. Naglasak uvijek stavljamo na oprost, ne mržnju, ali ne zaboravit”.
U mjesnoj školi broj učenika ne opada. Trenutačno ih je 166, ali danas nema nastave. Moderno opremljena škola nudi im različite izvan nastavne aktivnosti, pa i tehničke novotarije, a uspješni su i na sportskim natjecanjima.
“Evo prošle godine smo, da se pohvalimo, bili dva puta na državnom prvenstvu u sportskim aktivnostima, u nogometu i u košarci”, kaže ravnatelj OŠ Vladimira Nazora Škabrnja Marin Pavičić i dodaje kako je sve više obitelji koje se vraćaju živjeti u pitomo ravnokotarsko mjesto poznato po poljoprivredi: “Mislim da Škabrnja kao mjesto postaje atraktivno jer nudi nešto što možda i veće sredine nemaju, taj mir i bolju kvalitetu života”.
Takav je slučaj i s mladim bračnim parom Bilaver. Stipe (27) je rođen i odrastao u Njemačkoj, a tamo je upoznao i 26-godišnju suprugu koja je živjela u Splitu, ali je porijeklom iz Hercegovine. Brzo su se složili da obitelj žele podizati u obnovljenoj obiteljskoj kući u Škabrnji koja je u ratu razrušena.
“Vezan sam dosta za Škabrnju, meni su mater i ćaća iz Škabrnje, tata je prošao i rat i odgojeni smo tako. Svako slobodno vrijeme smo dolazili ovamo, vezani smo za selo, puno rodbine imamo, prijatelja i to je moja životna odluka o kojoj sam oduvijek sanjao”, kaže Stipe Bilver, a njegova Paulina kaže kako su se odmah složili da djecu žele odgajati u domovini: “Nakon što smo se vjenčali, rekli smo nakon što dobijemo djecu, to je krajnji rok da idemo nazad. Djecu želimo odgajati u kršćanskom duhu i sigurnom okruženju, a Škabrnja je idealna za to. Inače, po struci sam socijalni pedagog, završila sam fakultet u Njemačkoj i naravno želim se jednog dana vratit svom poslu, ali trenutačno sam fokusirana na djecu”.
Nakon godine dana odluku o preseljenju smatraju potpuno pogođenom. “Ja radim interijere, kuhinje ormare s jednim čovjekom iz Škabrnje. On mi je puno pomogao. Ima ovdje i posla tko god želi raditi, moraš samo bit motiviran za svoj posao koji god da radiš i možeš dobro zaradit”, zaključuje Stipe i dodaje kako se prije njega u Škabrnju vratila i tu se udala njegova starija sestra, a uskoro očekuju i povratak mlađeg brata i roditelja.
Škabrnjani su nastojali i uspjeli svoje mjesto ponovo dići iz pepela poput Feniksa.

