Danas se navršava 18 godina od kad nas je napustio veliki sugrađanin, dragi čovjek, prvi predsjednik Matice Zadrana i poznati zadarski pedijatar, dr. Slavko Perović.
– Generacije i generacije djece i njihovih roditelja nosile su ga i nose u divnom sjećanju kao vrhunskog pedijatra koji je na neponovljiv, topao i humani način skrbio o zdravlju zadarskih mališana, darujući im ono najvrijednije – zdravlje, a mnogima i život. Medicina je za njega bila ne samo znanost i profesija nego životna misija koju je (pro)nosio s osmijehom i vedrinom.
18. siječnja na Gradskom groblju u Zadru ispratilo ga je nepregledno mnoštvo ljudi. Iznimno dug i plodan životni i radni vijek ugasio se iznenada, gotovo u pokretu.
Slavko Perović rođen je u Preku na otoku Ugljanu 17. veljače 1921. godine. Roditelji su mu tamo bili učitelji, pa je u rodnom mjestu završio osnovnu školu. Gimnaziju i studij medicine pohađao je u Zagrebu gdje je i diplomirao na Medicinskom fakultetu 1947. godine.
U to je vrijeme, uz suradnju Danskoga crvenog križa, započelo masovno besežiranje i dr. Perović se aktivno uključuje u kampanju cijepljenja protiv tuberkuloze po cijeloj Hrvatskoj.
Kao asistent na Dječjoj klinici započinje se baviti stručno-znanstvenim radom. Tako će i svoj prvi rad Zaštitno cijepljenje protiv tuberkuloze objaviti u časopisu Medicinar godine 1949., a i u iduća tri članka razmatra učinkovitost i rizike BCG vakcinacije.
Nakon završene specijalizacije iz pedijatrije kod utemeljitelja Zagrebačke pedijatrijske škole Ernsta Mayerhofera i dr. Nike Skrivanelija, dr. Perović neko vrijeme ostaje asistent na Dječjoj klinici, a potom se, na poziv istaknutoga zadarskog kirurga dr. Antuna Drešćika i tadašnjega gradonačelnika Ante Sorića-Goluba, vraća u Zadar.
Iste godine kada se dr. Perović konačno vraća u Zadar (1953.), umire šef dječjeg odjela zadarske bolnice dr. Luka Bezić, a mladi Perović dolazi na njegovo mjesto. Pun mladenačkog entuzijazma, organizira zdravstvenu zaštitu djece u sjevernoj Dalmaciji, razvija dječji dispanzer i obnavlja dječji odjel.
Boravio je i usavršavao se na brojnim dječjim klinikama diljem Europe: u Londonu, Beču, Hamburgu, Varšavi i Trstu. Bio je član Upravnog odbora Udruženja pedijatara Jugoslavije i član njezina Nadzornog odbora; član Hrvatskog pedijatrijskog društva i aktivni sudionik njegovih upravnih tijela; utemeljio je Ogranak pedijatrijske sekcije Hrvatskoga liječničkog zbora u Zadru (26. travnja 1958).
Za redovnog člana Akademije ZLH izabran je 1971., a dva je mandata bio član njezina predsjedništva i član komisije za stručno usavršavanje. Godine 1986. imenovan je znanstvenim savjetnikom, a 1993. izabran je za člana Senata Akademije Hrvatskoga liječničkog zbora.
Od njezina osnutka 1993., u Zadru je izabran za predsjednika nestranačke udruge Matica Zadrana na čijem je čelu bio trinaest godina, a do svoje smrti njezin počasni predsjednik.
