“Dan kad se dogodilo ništa” naziv je druge ovozesonske premijere ansambla Kazališta lutaka Zadar koja će svoju premijeru imati sutra u 19 sati u velikoj dvorani ovog kazališta.
Autorski je to projekt Aleksandra Švabića kao redatelja, Damira Klemenića kao autora scenskog pokreta i Marina Lisjaka kao dramaturga.
– Sam naziv predstave “Dan kada se dogodilo ništa” naslućuje zapravo da nije to baš dan u kojem se dogodilo ništa, u tom se danu dogodilo sve. Ponovit ću Marinove riječi iz programske knjižice – Svijet je širi kad ga dijeliš. Ova predstava pokazuje da igra, zajedništvo, prihvaćanje i prijateljstvo postaju jedan veliki svemir pun svega. Naš autorski tim, Damir Klemenić, Marin Lisjak, dramaturg i Aleksandar Švabić redatelj, naši glumci, svi smo prošli kroz jedan proces stvaranja ove predstave, gdje su naši mladi umjetnici iz autorskog tima donijeli jednu novinu, jedan svježi pristup otvoren, iskren i promišljen radu i naši glumci koji su ga svesrdno prihvatili, koji su ogolili sebe i zaronili u sebe da bi u biti s kutijama stvorili jedan cijeli svemir, rekla je danas uvodno Ivana Modrić, ravnateljica Kazališta lutaka Zadar, na službenom predstavljanju nove predstave.
Redatelj Švabić nije htio previše detalja otkrivati, ali ono što je bilo primjetno tijekom današnje konferencije za medije jest da se scenografija sastoji od – kartonskih kutija. Stoga će biti i više nego zanimljivo vidjeti što je to autorski tim osmislio.
– Pa mi smo pred premijeru, tako da je sad ovo naš zadnji dan gdje smo mi zatvoreni, tek od sutra se otvaramo pa sad pričati puno. Mogu se u principu prvo zahvaliti svoj ovoj ekipi ovdje i autorskom timu kojeg nema, lijepom vremenu, Zadru, ovoj kući, ovom procesu. Mi smo imali jedan super prijedlog, ideju s kojom smo došli, onda smo svi zajedno i glumci i mi autorski tim zapravo koji smo gradili. Ideja je ta zapravo da prijateljstvo, igra, mašta je negdje u centru pažnje koju nam ne može oduzeti nitko i ništa, samo treba vjerovati u nju i to je prostor gdje se možemo igrati.
U predstavi igraju Roko Nakić, Sanja Grgina, Juraj Aras, Irena Bausović Tomljanović, Ana Cmrečnjak, Lucija Matković, a asistent redatelja je Vinko Radovčić.
– Naravno da osjećam uvijek zadovoljstvo i zahvalnost prvo svom pozivu što mi je omogućio da radim stvari koje volim, i mojoj kući i dobrim režiserima i dobrim kreativcima, s kojima uvijek možemo lijepo raditi i stvarati. Iz ovog procesa rada smo zapravo došli do dva uvida. Prvi je novi, a drugi je novo-stari. Prvi je da je djetinjstvo svetinja i da je danas vrlo ugroženo. A drugi je da ništa nije ništa nego je prilika i izazov da bude svašta. To mi se najviše svidjelo u ovom procesu. Moram reći još samo u vezi ansambla, odnosno mojih kolega s kojima sam radila, da ovaj cijeli sadržaj, dakle, sve ono što sadrži ova predstava, na čemu je strukturirana zapravo, je rađena iz nas, od nas. Dakle, mi smo morali ući u svoje neke djetinje trenutke, sjetiti se igara, biti naivan, iznova se čuditi i tome sve mu se radovati. Znate, neko kaže, “A vi se u Kazalištu lutaka uvijek igrate, vama je lijepo”. To je zapravo lijepo, ali dok se ne probije, to je dosta teško, naručiti o ljudima u godinama nekim, rekla je to danas glumica Sanja Grgina.
Upozorila je kako je ova predstava došla baš u pravom trenutku.
– Pozvala bih djecu i njihove roditelje da nekako se ipak hrabro prepuste i da i oni s nama skliznu u te prostore naivnosti i igre, i čuđenje će tu zaista dobiti radost i sa predstave će otići zaista radosni. Predstava je potrebna. Znate, mi u teatru uvijek ono što govorimo i ono o čemu govorimo kroz predstavu, zapravo je to refleksija onoga što mi živimo zapravo i gdje živimo. Tako da je i ova predstava, mislim, u pravo vrijeme došla da se obrati roditeljima, da je alarmantna situacija da djeci treba djetinjstvo. Nemamo li kreativnosti, znamo da smo zbog nje najsretniji i najveći ljudi kad smo kreativni. Ako to nemamo, ako nismo umrljani sladoledom i čokoladom, ako nam nisu noge u lokvama i ako nemamo kraste na koljenima i na laktovima, onda će biti problema jer ćemo izrasti u ljude koji su nezadovoljni, frustrirani, nerealizirani, a odrasli. Eto, pa ja vas sve skupa lijepo pozdravljam, pozivam na ovu svečanost i proslavu djetinjstva, pozvala je ova glumica Kazališta lutaka Zadar.
