Sve je više informacija o prvom slučaju gube u Hrvatskoj nakon otkrića RTL-a Danas. Iz splitske bolnice gdje je bolest otkrivena još prije desetak dana kod stranog radnika, umiruju javnost da oboljeli uzima terapiju i više nije zarazan.
Predstojnica Klinike za infektologiju KBC Split Mirela Pavičić Ivelja kaže: “Pacijent se ne liječi bolnički, on se prati ambulantno. Započeta je odgovarajuća antibiotska terapija koja se uzima na usta. Svi bliski kontakti se adekvatno prate od epidemiološke službe.”
Oboljeli Nepalac ima teži oblik bolesti i mora se liječiti godinu dana. Prati se i njegova obitelj, jer kažu u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo – bliski kontakti se smatraju samo oni s kojima je provodio 20 sati na tjedan najmanje 3 mjeseca.
Voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a Bernard Kaić pojašnjava: “Kontakti oboljelih od lepre se nadziru dugo, pet godina budu pod zdravstvenim nadzorom. Ali guba se teško prenosi i bliskih kontakata je malo. To je praktički suživot ili vaš radni kolega koji sjedi u istoj sobi.”
Bolest ima dugu inkubaciju, pa do pojave simptoma može proći i više od deset godina. Ali epidemiolozi ne vjeruju da je još netko zaražen. Nepalac u Hrvatskoj radi već dvije godine.
Iz HZJZ tvrde da oboljeli u svom poslu nije bio u bliskom kontaktu s ljudima.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2024. guba je uglavnom vezana za neke azijske zemlje i Brazil. U Europi, za one za koje postoje podaci, prošle godine je bilo u Francuskoj 19 slučajeva, Portugalu 17, Ujedinjenom Kraljevstvu 12, Španjolskoj i Švedskoj po 8, Ukrajini 3 te po jedan u Danskoj i Njemačkoj. Ove godine dva su slučaja u Rumunjskoj i jedan u Hrvatskoj. Dok su o tome u Rumunjskoj odmah izvijestili stanovništvo, u Hrvatskoj je otkriveno tek na upit RTL-a, što je razljutilo i predsjednicu Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
Jasna Karačić Zanetti je poručila: “Ovo nije lijep način komunikacije s građanima i pozivamo sve nadležne institucije da ubuduće vode računa da se ovakve stvari ne zataškavaju jer se samo unosi nemir i nepovjerenje prema pacijentima u Hrvatskoj.”
Pravilnik o privremenom boravku stranaca u fazi je donošenja, u kojem bi se tražilo i dokaz o cijepljenju, i potrebni pregledi.
Trenutačno, procedura je takva da stranci trebaju donijeti tek fotografiju, presliku važeće putne isprave i od 4 potrebna dokaza samo je jedan vezan uz zdravstvo – a to je dokaz o zdravstvenom osiguranju.
Lista zaraznih bolesti pak sve je dulja. Posljednjih godina u Hrvatskoj raste i broj oboljelih od tuberkuloze, i to 10 posto, prvenstveno kod ljudi iz BiH i Azije.
Bernard Kaić iz HZJZ-a tvrdi: “Mi smo još uvijek zemlja niske incidencije, manje od 10 na 100 tisuća novooboljelih, ali postupno raste broj i raste udio stranaca među oboljelim. Može se očekivati svašta, da netko dođe sa žutom groznicom, može doći s kugom u krajnjoj liniji.”
Najvažnije je zato, kaže Kaić, sve na vrijeme prepoznati i liječiti kako bi se spriječilo daljnje širenje.
