Vjernici Zadarske nadbiskupije pozivaju se sudjelovati na molitvenom spomen – događaju za franjevce ubijene u Drugom svjetskom ratu i poraću, na duhovnom i hodočasničkom susretu na blagdan Uzvišenja Svetog križa u nedjelju, 14. rujna, u Karinu.
Organizator događaja je Povjerenstvo za kauzu Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije s povjerenikom don Filipom Kucelinom, a domaćin susreta je župa sv. Male Terezije u Karinu, odnosno franjevački samostan Svete Marije Bezgrešne, čiji je župnik i gvardijan fra Petar Klarić.
Franjevački samostan u Karinu, hrvatski spomenik kulture nulte kategorije koji je i sâm pretrpio rušenja tijekom svoje šeststoljetne povijesti, od kojih je najveće bilo u Domovinskom ratu 1993. g., pripada Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja – Split. Stoga će se tim molitvenim događajem sudionici sjetiti i moliti za 44 ubijena franjevca te Provincije, među kojima su ih šestorica kao župnici, među njima dvojica kao gvardijani u Karinu, djelovali u Zadarskoj nadbiskupiji. Većini tih franjevaca koje su ubili partizani i komunisti ove godine je 80. godišnjica od njihove mučeničke pogibije.
U subotu, 14. rujna, okupljanje vjernika počinje u 9 sati u župnoj crkvi sv. Male Terezije u Karinu. U 9,30 sati počinje molitveni spomen – hod od karinske župne crkve do samostana u Karinu, dug oko dva kilometra. Po dolasku u samostan, u 10,15 sati predavanje o temi ubijenih franjevaca u Drugom svjetskom ratu će održati fra Ivan Nimac, donedavni župnik Kruševa koji je inicirao postavljanje osam vitraja s likovima ubijenih franjevaca u župnoj crkvi sv. Jurja u Kruševu, koja je također bila minirana 1991., a ponovno je izgrađena 1999. godine.
Misno slavlje u spomen na ubijene franjevce s početkom u 11 sati u crkvi franjevačkog samostana u Karinu predvodi don Filip Kucelin. Nakon mise će biti priređena okrepa za sudionike.
Poruka zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića
U poticaju na sudjelovanje u tom događaju, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić poručuje: „Važno je obilježavati povijesne obljetnice. Prošlost ne promatramo samo kao događaje u svršenom vremenu, kao činjenice koje otkrivaju znatiželjni ljudi i čuvari događaja iz prošlosti, običaja i tradicije. Poznavanje povijesti nije samo memorija i napor da se nešto otme zaboravu. Stari Latini s pravom su rekli da je povijest ‘učiteljica života’. Povijest Crkve je poput korijena stabla na kojem rastemo mi i naša sadašnjost, ali na kojoj raste i naša budućnost.
Ako zanemarimo korijen stabla ili odrežemo njegov dio, odričemo se istine i vrijednosti koje su nam se prenosile, ne samo kao činjenice, događaji, nego kao životno iskustvo i najvažnije životne vrijednosti.
Bez poznavanja i vrednovanja prošlosti, čovjekom je najlakše manipulirati. Vjerovati i prihvaćati samo obećanja za sadašnjost i budućnost, a koja nemaju utemeljenje na povijesnoj provjeri vrijednosti koja se prenosi iz generacije u generaciju, čovjek postaje poput stabla kojeg i slabi vjetrovi čupaju i koji se ruše“, poručuje nadbiskup Zgrablić, u tom kontekstu citirajući papu Franju: „Ako vam netko predloži da zanemarite svoju povijest i gledate samo u budućnost koju vam oni nude, nije li to možda jednostavan način da vas tom svojom ponudom pridobiju da činite isključivo ono što vam oni kažu? Takvi vas trebaju plitke, iskorijenjene i nepovjerljive u sve, da vjerujete samo njihovim obećanjima i podlažete se njihovim planovima“.
Osam ubijenih fratara čije su slike na vitrajima župne crkve u Kruševu su: Ante Pavlov, Pavao Silov, Jozo Poljak, Ante Benutić, Vlade Pavlov, Anselmo Kamber, Andrija Zjačić i Kruno Tadin.
Podaci o ubijenim franjevcima čiji su likovi na vitrajima župne crkve u Kruševu
Fra Ante Pavlov rođen je 1905. g. u Kaštel Gomilici, za svećenika je zaređen 1928. g. Kruševski župnik bio je 11 godina, od 1933. do 1944. Samozatajni fra Ante ostao je uz svoj narod među kojim je uživao ugled. Pred Božić 1943. partizani su provalili u kruševsku župnu kuću, uhitili su fra Antu i s trojicom župljana, Stipanom Anićem, Ivom Šošom i Rokom Erslanom, odveli ga i zatočili u Žegaru gdje je živjelo pravoslavno stanovništvo. Mjesec dana su ih strašno mučili te su ih ubili 22. siječnja 1944. godine. U izvješću koje je karinski gvardijan fra Kruno Tadin poslao Provincijalatu piše: „Fra Ante je bio silno mučen i, nakon što su mu izvadili oči, ubijen je iz puške“.
Fra Pavao Silov, rodom iz Rupa kod Visovca, bio je župnik u Lišanima i gvardijan u Karinu, obližnjoj župi kod Kruševa. I on je bio jako aktivan svećenik. Mnoge mladiće iz toga kraja poslao je u sjemenište. Kao gvardijan temeljito je obnovio višestoljetni karinski franjevački samostan. Drugi svjetski rat zatekao ga je u župi Promina. U noći uoči blagdana sv. Petra i Pavla, na njegov imendan 1942. g., partizani su provalili u prominsku župnu kuću i usmrtili fra Pavla, a župnu kuću su opljačkali. Ubijen je u 58. godini života i pokopan na Visovcu.
Fra Jozo Poljak, rodom iz Sinja, za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je župnik u Perušiću. Tijekom rata život su mu ugrožavali Talijani, četnici i partizani. Prije dolaska partizana povukao se iz župe, u Drniš pa u Zagreb. Padom NDH, bio je u izbjegličkoj koloni prema Austriji. Zarobljen je u Bleiburgu i na Križnom putu vraćen je do Vukovara. Uspio je pobjeći, ali nakon nekog vremena uhvaćen je i strijeljan u 38. godini života. Prije strijeljanja u trogirskom zatvoru posjetili su ga brat i sestra. Bio je smiren te je rekao: „Pravedan sam i zato se ne bojim smrti“.
Fra Ante Benutić, rodom iz Kaštel Staroga, bio je župnik u Lišanima od 1935. do 1940. godine. Istaknuo se gradnjom crkava. Sagradio je velebnu crkvu u Kijevu, a u Lišanima je za vrijeme Banovine Hrvatske gradio crkvu sv. Nikoli Taveliću, koja nije dovršena jer je fra Ante bio premješten u Igrane kod Makarske. U ožujku 1944. partizani su s Biokova fra Anti poslali Antu Lozinu, mladića kojem su naredili da ga ubije, a kojega je fra Ante inače dobro poznavao. Kad je fra Ante mladića navečer nahranio, Lozina mu je rekao: „Znaš li zašto sam došao? Da te ubijem“. Ispalio je dva hitca u fra Antinu glavu. Ubijen je u 47. godini života.
Fra Vlade Pavlov, rodom iz Kaštel Gomilice, bio je četiri godine župnik u Kruševu (1929. – 1933.) Obnovio je župnu kuću i župnu crkvu sv. Jurja te staru crkvu sv. Kuzme i Damjana u obližnjem mjestu Ribnica. Protivio se velikosrpskoj diktaturi kralja Aleksandra Karađorđevića te je bio osuđen na osam mjeseci zatvora. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je župnik u Zlopolju kod Muća. Pred kraj rata otišao je u samostan u Sinj. Kad su partizani zauzeli Sinj, fra Vladu su odveli i pogubili na nepoznatom mjestu.
Fra Anselmo Kamber, rođen je 1912. g. u Podlugu, u župi Perušić. Za svećenika je zaređen 1937. godine. Mladu misu slavio je u Benkovcu 27. srpnja te godine. Fra Anselmo je nakon puno godina bio prvi svećenik iz tih krajeva. Nije bio župnik u rodnom kraju, ali je njegov primjer duhovno snažno djelovao te su ga u odazivu za zvanje slijedili mnogi mladići, pa i njegov mlađi brat fra Bernardin. U Drugom svjetskom ratu bio je župnik u više župa makarskog primorja. Partizani su ga 31. prosinca 1944., na Staru godinu, odveli iz župne kuće u Gradcu i držali neko vrijeme u zatvoru u Makarskoj. Nisu mu mogli naći krivnju pa su ga 7. veljače 1945. izveli iz zatvora. Pod izgovorom da je pokušao bježati, ubili su ga u blizini makarskog groblja. Dok su ga vodili, makarske žene, zaklonjene iza prozora, čule su kako fra Anselmo pita ubojice: „Samo mi recite, zašto me ubijate?“.
Fra Andrija Zjačić, rođen je 1907. u Šibeniku. Za svećenika je zaređen 1931. godine. Bio je jako nadaren svećenik. Istaknuo se u vođenju katoličkih društava. U Drugom svjetskom ratu bio je župnik Lišana. S njim su u župnoj kući živjele njegova majka i nećakinja Katica Krnčević koja je kasnije opisala njegovo odvođenje. „Dana 11. siječnja 1944. moj ujak je govorio svetu misu. Preko podizanja sam osjetila da nešto nije u redu. Nakon mise nisam mu dala mira dok mi nije kazao što je bilo“. Rekao je: „Kad sam podignuo svetu hostiju, vidio sam Isusa s trnovom krunom na glavi, krvavog lica“. Poslijepodne su došla dvojica partizana i odvela fra Andriju. Tri dana kasnije, 14. siječnja 1944., ubijen je u Nuniću u 37. godini života. Njegovo tijelo nema grob, nikada nije pronađen.
Fra Kruno Tadin, rodom iz Kaštel Kambelovca, od 1941. do svoje smrti 14. studenoga 1944. bio je gvardijan u Karinu. U tim nemirnim vremenima samostan je bio meta svake vojske koja je tim krajem prolazila. Talijani, Nijemci, četnici, partizani, svi su dolazili i odnosili što su htjeli. Neke vrijedne sakralne predmete gvardijan je skrivao kod vjernih obitelji, a najviše kod župnika u Pridrazi. Jedne večeri, dok se vraćao iz Pridrage, fra Kruno je kočijom nagazio na minu koju su partizani postavili na cesti te su poginuli on i njegov suputnik.
„Ti svećenici propovijedali su ljubav, mir, slogu, a svejedno su bili likvidirani, jer je Zmaj navješćivao novo vrijeme i čovjeka. Sv. Ivan Pavao II. potaknuo je Crkvu: ‘Nemojte zaboraviti svoje mučenike, svoje velike ljude’. Nema veće ljubavi od onoga koji daje život svoj za drugoga. Ti svećenici neka nam budu ponos, opomena i zaštita, jer boj između dobra i zla nije prošao”, poručuje fra Ivan Nimac koji je na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza 2020., blagoslovio vitraje kao tadašnji župnik Kruševa, a na komemoraciji u Karinu će imati prigodno izlaganje o njihovom stradanju. Vitraje je naslikao akademski slikar Ivan Grgat, a izrađeni su u radionici akademskog umjetnika Jure Žaje.
