Zabrinjavajući je rast broja slučajeva demencije. S njom u Hrvatskoj danas živi 50 tisuća ljudi, usporedbe radi toliko stanovnika ima grad Šibenik. U svijetu čak 55 milijuna, a do 2050-te taj bi se broj mogao utrostručiti, donosi RTL.
Uspomene na majku nikad ne blijede. Razdvojila ih je duga borba s Alzheimerom. Ali i u najtežim danima, gospođa Sanja i njezina sestra bile su uz majku kroz sve promjene koje je bolest donijela.
“Vokabular postaje oslabljen, riječi se zaboravljaju, teško se imenuju predmeti, dolazi do vremenske i prostorne dezorijentacije”, priča nam Sanja o simptomima koje je primijetila kod svoje majke.
I kroz svoju nju, ali i kroz dugogodišnju praksu u ordinaciji kao obiteljska liječnica, gđa. Sanja Klajić Grotić dobro zna koliko je teško gledati blisku osobu kako se mijenja.
“Oboljela osoba ponekad iz straha, nesigurnosti, pokazuje agresiju ili neobično neočekivano ponašanje. Naši pokreti nikad ne smiju biti nagli, naš ton ne treba biti povišen”, naglašava.
Iz razumijevanja prema obiteljima oboljelih – odlučila je pružiti, kako kaže – toplo i sigurno mjesto za oboljele i njihove bližnje. U Centru za demencije Nezaboravak od danas ih okuplja kroz radionice kojima dementne osobe razvijaju svoje vještine, čime se usporava tijek bolesti. Ovakvi sadržaji sve su potrebniji – jer Alzheimer danas ima epidemijske razmjere.
Od tog oblika demecije obolijeva četiri posto starijih od 60 godina, 13 posto iznad 65 i do čak 40 posto osoba starijih od 85. Dakle, svaka druga ili treća osoba mogla bi oboljeti od Alzheimera nakon 85te. Žene obolijevaju dvostruko češće nego muškarci, ali simptomi su isti.
Psihijatar Natko Gereš pojašnjava o kojim je simptomima riječ: “U vidu ispada traženja riječi, u vidu slabije vremenske prostorne orijentacije, zaboravljanja, pa tako i poremećaja u raspoloženju, u vidu sniženja raspoloženja ili tjeskobe.
Voditeljica Službe za mentalno zdravlje HZJZ-a Danijela Štimac Grbić pojašnjava: „Osoba se vraća u nekakav stadij kada su bili u djetinjstvu budući da se najprije gubi ona svježa memorija, sve ono što smo ranije doživjeli ostaje pohranjeno“.
Uzroci još nisu poznati – bolest može biti nasljedna, a istražuje se i prijevremeni razvoj demencije zbog tehnologije, mreža i prekomjernih podražaja. „Očekivanja su da je ovo problem koji će rasti tako da bi trebalo na neki način više bolničkih kapaciteta preusmjeriti na ovu vrstu skrbi“, apelira Štimac Grbić.
Skrb o osobama s demencijom ogroman je izazov. Psihijatar Gereš kaže: „Osobe koje imaju poteškoće su iste one osobe koje su bile i prije.Ono što je najpotrebnije oboljelima – da osjećaju bliskost i poznato okruženje.
Pa zaključno Sanja Klajić Grotić govori: „Ako izgubimo sjećanja izgubili smo sebe. Zato se trebamo truditi svi mi zajedno da oboljelim dementnim osobama omogućimo pravovremenu dijagnostiku, adekvatnu skrb i svakako da im i kao pojedinci i kao društvo – sačuvamo dostojanstvo“. U obiteljskom domu ili ustanovi – budite im blizu i pružite – razumijevanje i utjehu.