Zadarski književnik Tomislav Marijan Bilosnić napisao je posebnu pjesmu posvećenu preminulog kostimografkinji i voditelji Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar, Mariji Šarić Ban.
Pjesmu donosimo u cijelosti:
ONA, MARIJA
Posljednji pozdrav Mariji Šarić Ban
Ona ne odlazi, njezina kosa s mirisom boje
javit će se bez najave bez kraja
u prostoru između koraka i svjetla
U komadu kostima epoha
u lutki svemir djeteta
Kada hoda boje se povlače
kada stane vrijeme se presloži
u njenim dlanovima
tišina postaje uzorak
Energija je puna nje
nema teme koju nije okrenula naopačke
lutke od zategnutog konca
u niti platna baština i vez u sjenama
priče u preklopima suknji
u šavu bakina pjesma
u boji krajolik djeda Zvonimira
u pokretu žene koje su šutjele
Danas u zrcalu pojavljuje se njezina ruka
i traži novi uzorak
Marija ne ponavlja
i kad izveze isto sunce
to sunce ima drugo pamćenje
Vidio sam je kako prolazi ulicom
kao da svaki dan mora pronaći novo ime
ljepotu za istu vječnu stvar
Ona je pokret koji je bio i bit će
ona oblači emociju
rasteže tišinu između dva pogleda
i stvara oblik koji govori
Voljela je tkaninu kao šapat vremena kroz prste
nit po nit slagala je svjetove
ruke što su pamtile više od srca
bila je žena koja zna
da nit ne puca ako je čvrsto vezana
Nije tražila da bude viđena
ali kad bi vjetar zapeo za njenu maramu
nosio bi sa sobom poruku:
ona je uvijek nova
jer ona je Marija
Tomislav Marijan Bilosnić
Madrid, 15. listopada 2025.
