Večeras na 3. Zadarskom festivalu monodrame čak dvije predstave: Komedija “Nikome ne riječi” i “Najnormalniji od svih dana”. Nakon jučerašnje iznimno zanimljive predstave “Priče iz Vukovara” Siniše Glavaševića u nadahnutoj izvedbi i režiji mladog splitskog glumca Pere Eranovića, večeras na 3. Zadarskom festivalu monodrame pogledajte čak dvije predstave: “Najnormalniji od svih dana” Roka Nakića u 20 sati i “Nikome ni riječi” Petre Dugandžić u 21 sat.Monodrama “Nikome ni riječi” Petre Dugandžić u njezinoj režiji i izvedbi te produkcije Teatra Glumi bolje iz Zagreba čuva vratolomije Petrinog života, neizrečene tajne i razotkrivene laži. Mnogi se žele zaviriti u taj život, a sada imaju priliku. Glumica progovara o svojoj afričkoj ljubavnoj priči i najintenzivnijem periodu svog života, koji ju je protresao ali i prizemljio. Ovo je predstava o životu koji je bio sve osim miran i onakav kakav ste mislili da je bio. U ovoj iskrenoj, iskričavoj i urnebesnoj stand-up monokomediji Petra otkriva kako je to biti Petra kad je vidite i Petra kad je ne vidite. Jesu li to dvije odvojene Petre i uspijevaju li uopće supostojati ili su u stalnom konfliktu? Kako je to biti javna ličnost i paralelno postojati u stvarnosti koju svatko od nas mora preživjeti?
Petra Dugandžić o svojoj monodrami piše sljedeće: “Draga publiko! Hvala što ste kliknuli na Nikome ni riječi i ako još uvijek čitate ova slova – dobro mi došli! Ovo kažem ja: Ovo je moja prva autorska predstava, napisala sam je, smišljala i slagala 9 mjeseci. Prvenstveno je, kao i sve moje priče, priča o ljubavi, ali je i priča o mržnji. Ona je priča o meni, ali i tebi i njemu i njoj i nama i vama, ali i njima. O ljubavi, ali i ne mame i sve vrste žene, ali i žudnji za muškom rukom ludilu i avanturi. O odustajanju od laži i strahu od istine. O dolascima i odlascima. O suzama i trepavicama. O letovima, pustinjama, muhama i ribama. O loptama i stopalima. O glamuru i besparici i malo o mom autu. Jesu li godine važne ili su koje prestare? Vjerujemo li u bajke ili još ima vjernih? Zašto su tange crvene? Zašto smo tu? I za kraj – hoćemo li zajedno kroz?”
Petra Dugandžić energična je glumica, rado bih je vidio u svakom ansamblu. (…) hrabra je i spremna što se kaže poginuti na sceni. (…) Posrijedi je ovdje kombinacija dramske uloge, stand up uloge i jedna vrsta necenzurirane intimne ispovijesti. (…) Akterica jest povremeno i imitatorica, autoironijom pokriva jednu gotovo blasfemiju koju ustrajno ispovijeda, a katkad pripovijeda i glumi zbilja više nego li intrigantno. Recimo kad dočarava trening mladih nogometaša koji prati s majkama suigrača svog dečka. I ona je tu dakle neka vrsta “mame”. Još je iznesena muka razdvojenosti, borba za vizu, brak za boravak, prizori iz Afrike, 70-godišnji svečar kojemu treba kupiti zid, a inače je krajnje patrijarhalan iu najmanju ruku u čudu pred njom, koja jest i, uza sve, još i glumica. (…) Predstavljena antijunakinja, glumica sama, tako stvara lik posve na rubu očaja, kojemu jest humor posljednje utočište.
“Najnormalniji od svih dana” je monokomedija zadarskog glumca Roka Nakića koji je režirao i ujedno izvodi u produkciji Trećeprostora iz Zadra. To je monodrama s elementima stand-upa koja se primarno bavi temom burn-outa, odnosno problematikom promicanja pretjerano produktivne radne kulture. S ovim društvenim fenomenom suočeni su brojni mladi ljudi koji ulaze na tržište rada ili čak već u toku studiranja. U pozadini ovog problema leži podjednako težnja za uspjehom kao i bijeg od ispravnosti svakodnevice. Ova predstava istražuje posljedice koje taj proces ima na pojedinca te na njegove odnose. “Čovjek radi da bi zaslužio dokolicu, a dokolica ima samo jedan smisao: da se izađe iz rada. Pakleni krug.” Ovim citatom francuski teoretičar Henry Lefebvre započeo je dekonstrukciju svakodnevice kao osobnog i kolektivnog fenomena. U citiranom Lefebvreovom odlomku opisuje se iluzija u kojoj se kao pojedinci nužno upadaju i koju pribjegavamo tijekom organizacije dvadesetčetverosatnog dana. Podjela rada nužno dijeli naše vrijeme i naše identitete. U svakom trenutku kao ljudska bića osjećamo te napetosti koje nas razdiru te koje se manifestiraju kroz želju za bijegom. Svakodnevica je svoje ono nedefinirano vrijeme koje nam prolazi u isto tako nedefiniranim radnjama tijekom jednog “normalnog” dana. A kako izgleda najnormalniji od svih dana? Koji proživljavamo svaki dan, uvijek iznova… od kojeg nema bijega. Ova predstava, nastala na Lefebvreovim teorijskim temeljima, pokušaj je da se prikažu sve one proturječnosti s kojima se “običan” čovjek nosi, dok je stješnjen između odgovornosti, dosade i bezbrojnih mogućnosti (putovanja, života negdje drugdje, seksualnih avantura itd.) koje vjerojatno nikad neće biti ostvarene. Ona prikazuje isječak iz mizerije radnog dana neimenovanog protagonista koji pokušava zadržati prisebnost u vrtlogu radnih obveza.
Ulaznice se kupuju i preuzimaju na blagajni Kazališta lutaka Zadar, Sokolska 1, Zadar od 19 sati. Ulaznice je moguće rezervirati na e-mail: uzkudramaplus@gmail.com najkasnije tri sata prije večerašnje izvedbe ili na broj telefona: +385 98 779 703 od 8 do 15 sati ili SMS porukom na isti broj. Rezervirane ulaznice potrebno je preuzeti i kupiti najkasnije pola sata prije početka predstave na blagajni Kazališta lutaka Zadar. Rezervirane ulaznice koje nisu podignute na vrijeme bit će puštene u slobodnu prodaju.
