– Petog kolovoza je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Ove godine na taj dan obilježavamo 30. godišnjicu pobjede u Domovinskom ratu i vrijeme je da se prisjetimo ne samo tih dana ponosa i slave već i ljudi koji su sudjelovali u tome, a posebno naših članova iz Gorske službe spašavanja, navodi se u uvodu teksta o osnivanju Planinske satnije.
Mnogi su članovi Gorske službe spašavanja sudjelovali u Domovinskom ratu u brojnim postrojbama i na raznim ratištima, a neki su i svoje živote i zdravlje ostavili na tom putu.
Pak, postojala je jedna postrojba koja je bila specifična po tome što su ju sačinjavali dragovoljci planinari, alpinisti i speleolozi iz Zagreba i okolice. Djelovala ne na najzahtjevnijem dijelu ratišta i u najtežim uvjetima, na Južnom Velebitu. Bila je to Planinska satnije Velebit, specijalna postrojba Glavnog stožera Hrvatske vojske.
– Osnovali su ju zagrebački renomirani alpinisti i speleolozi te visokogorski planinari na čelu s Jerkom Kiriginom, zapovjednikom postrojbe. Svi njeni časnici, a i brojni članovi bili su pripadnici zagrebačke Gorske službe spašavanja. Imali smo i jednog GSS-ovca iz Ogulina – Dragana Špehara – Špecu. Želja nam je bila iskoristiti svoja znanja i vještine kretanja u planini po svim vremenskim uvjetima, kako bi obranili svoju domovinu. U tome smo i uspjeli. Satnija je djelovala od jeseni 1991. sve do završetka rata. S prvim olujama i snijegom 1991. godine zagospodarili smo Južnim Velebitom i tamo ostali do kraja rata, držeći ga kao neosvojivu tvrđavu, osmatračnicu na neprijatelja i polaznu točku za kretanje u oslobađanje domovine. Satnija je ukupno brojala 196 članova. Od toga su 34 bili članovi GSS-a. Znanja kretanja planinom na skijama, penjanja u zaleđenoj stijeni, kretanja u špilji ili dubokoj jami bila su presudna za preuzimanje tog prostora, gdje su vremenski uvjeti bili jednak, ako ne i veći neprijatelj od ljudi.
Osim sudjelovanja na ratištu, članovi GSS stanice Zagreb su bili i pripadnici civilne zaštite te su sudjelovali u akcijama spašavanja u svim, pa i ratnim prilikama. Najveća i najpoznatija takva akcija spašavanja bila je u rujnu 1991. evakuacija prognanih stanovnika Lovinca, Ričica i Svetog Roka preko Velebita, gdje je bilo potrebno ne samo voditi, već i nositi brojne stare i nemoćne.
I danas su mnogi članovi Planinske satnije Velebit aktivni gorski spašavatelji, no nažalost sve više ima onih koji nas napuštaju. S mješavinom tuge i ljubavi ih se sjećamo jer nikada nećemo zaboraviti zajedničke dane provedene u planinama koje toliko volimo, bez obzira da li su to bili teški ratni dani, brojne akcije spašavanja ili samo izleti i ekspedicije.
Više o Planinskoj satniji pročitajte ovdje: TRIDESETA OBLJETNICA OSNIVANJA PLANINARSKE SATNIJE VELEBIT
