Na otoku Premudi, skrivenom biseru zadarskog arhipelaga, dvojica braće odlučila su život posvetiti zemlji i poljoprivredi. U mirnom otočnom okruženju, daleko od užurbanog tempa gradova, pokrenuli su uzgoj povrća kojim ne samo da opskrbljuju lokalno stanovništvo, već i čuvaju tradiciju rada na škrtoj, ali plodnoj otočnoj zemlji.
Njihova priča donosi spoj upornosti, ljubavi prema prirodi i želje da se Premuda očuva kao mjesto održivog života.
Oni su Jole i Ivan Maljić i ostavili su svoje dotadašnje živote iza sebe, preselili se na ovaj otok i počeli uzgajati povrće. Na taj pothvat u životu ne odlučuje se baš puno mladih ljudi, pa je to zaista hvalevrijedna priča o kojoj se govori daleko izvan otoka.
Vjerujemo da nije to baš tako jednostavno jer Premuda je ipak otok koji nema svoju vodu, već se ponajviše oslanja na vodonosac Zrmanju i eventualne oborine. No, dečki se snalaze.
Dakako, naš posjet Premudi bio je i prilika da ih napokon posjetimo jer smo o njihovom povrću već imali priliku čuti. Naš domaćin 28-godišnji Jole odveo nas je do njihovog povrtnjaka u kojem su nas dočekali primamljive rajčice, pogotovo cherry, koje smo i probali onako, na licu mjesta.
Brat i on su zapravo s Malog Lošinja, a već nekoliko godina žive na Premudi gdje se bave poljoprivredom.
– Premuda je naš drugi dom, tu nam je porijeklo, naša baka je ovdje. Tu imamo nešto svoje zemlje, nešto smo uspjeli zakupiti, i od rođaka koji su nam dali da sadimo. Ja sam studirao u Zagrebu na strojarstvu i to mi baš nije išlo. Onda sam se vratio doma na Lošinj. Tamo sam radio par godina i onda smo se odlučili za poljoprivredu i super je, priča nam Jole.
Njegov brat je diplomirani farmaceut i radio je nekoliko godina u ljekarni baš u vrijeme koronavirusa, i bilo mu je toga dosta, pa je odlučio doći s Jolom na Premudu i krenuti u ovaj posao.
– To su i geni. Kad sam se vratio na Lošinj, u vrtu sam posadio par pamidora. To mi je bilo super i rekao sam “Ajmo na Premudu”. Imamo od bake zemlje pa smo prve godine samo to i odlično je, zaljubili smo se.
Obzirom da je ovo doba ljeta kad je prošla sezona određenog povrća, u njihovom povrtnjaku smo u prigodi posjeta uočili rajčice, a Jole nam je kazao kako ima još patlidžana i tu i tamo koja tikvica i paprika.
No, ono što je postalo veliki hit među mještanima, ali i brojnim drugim kupcima, jesu njihovi – krumpiri! Za njihove se krumpire jako brzo pročulo, pa su ih naručivali i kupci iz Zadra.
– Sad ih, doduše, više nema, ali dok ih je bilo, zaista su bili veliki hit i prodali su se svugdje. Tajna je u zemlji. Ova otočna krška zemlja je bogata mineralima i zapravo svatko tu na otocima da ih sadi, imao bi krumpir odlične kvalitete, uvjeren je Jole.
Oni svoje povrće šalju na Silbu, Lošinj, po Rijeci i u Zadar, na Ist…
Poljoprivreda nije lak posao, posebice na otoku gdje nema stalnog izvora vode. No, Jole nam kaže kako za sad još nije požalio svoju odluku.
– Ima momenata kad je teško i naporno pa si baš umoran, ali nema žaljenja.
Ipak, ostaje činjenica da bi se malo tko u njihovim godinama odlučio na ovakav korak.
– Mislim da smo jedni od rijetkih, ali ima interesa, ne mogu reći da nema. Komuniciram s puno ljudi i sad sam na agronomskom fakultetu u Zadru i tamo ima puno mladih ljudi koji se žele baviti i bave se već poljoprivredom. Tako da ne bih rekao da je to izumrlo.
U svakom slučaju, domaći proizvod je uvijek cjenjeniji od uvoznog pa ovi dečki na Premudi imaju veliku podršku mještana, ali i svih onih koji su probali njihovo povrće. Divan je osjećaj, zapravo, onako ga ubrati i probati, posebice u ovim vremenima kad nas okružuju uvezeni artikli.
– Nismo eko, jer čim se koriste mineralna gnojiva, tu već nisi eko uzgajivač i kad su biljke mlade, i krumpiri, morali smo ih zaštititi jer su bile velike vrućine, a onda dođe i plamenjača. Konzultirao sam se i s profesorima na fakultetu, ali bez zaštite zbog ovih klimatskih promjena, teško da bih imao nekakav urod.
Braću Maljić i njihovo povrće možete pronaći na društvenim mrežama, a prodaja im ide odlično, ne mogu se požaliti.
– Da imamo duplo svega, prodalo bi se, ustvrdio je Jole.
Za sada ne planiraju neko širenje jer je posla dovoljno za njih dvojicu i ne bi stizali više od toga.
– Pokušat ćemo tatu nagovoriti. On bi htio, ali vidjet ćemo koliko se financijski može da dođe s nama na Premudu i da nam pomogne. Imamo raznih ideja, od vinograda…, puno lubenica. One su dosta tražene i nisu baš teške za uzgoj jer ih se posadi i zalijeva i to je to, a pamidore treba i vezati i usmjeravati, čupati zaperke, tako da su lubenice dobre, samo je problem voda, naglašava Jole.
Postoji na Premudi cisterna u krugu bivšeg vojnog kompleksa na lokalitetu Garbica, pa Jole kaže kako bi je trebalo dovesti u funkciju pa bi s time mogli zalijevati jedno drugo polje te na njemu eventualno posaditi još povrća, pa i lubenice. Ovako, imaju iznad povrtnjaka, koji je u manjoj udolini, bazen s vodom iz kojeg puštaju vodu kap po kap, a kad dođe “Zrmanja” onda ga napune do vrha.
U svakom slučaju, dečki se snalaze i ovaj njihov hvalevrijedan potez zemlja nagrađuje ukusnim plodovima.
Priča dvojice braće s Premude svjedoči kako predanost i ljubav prema zemlji mogu oživjeti i najmanji otok, donoseći njegovim stanovnicima i gostima okus domaćeg povrća i dašak zajedništva.
Ovaj sadržaj napravljen je u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zadra.
@023.zadar Na otoku Premudi, dvojica braće odlučila su život posvetiti zemlji i poljoprivredi. U mirnom otočnom okruženju, daleko od užurbanog tempa gradova, pokrenuli su uzgoj povrća kojim ne samo da opskrbljuju lokalno stanovništvo, već i čuvaju tradiciju rada na škrtoj, ali plodnoj otočnoj zemlji #023 #premuda #poljoprivreda #otoci #dalmacija Ovaj sadržaj napravljen je u suradnji s @Zadar City Tourist Board ♬ original sound – 023.hr
