Uoči dolaska iščekivanog obiteljskog filma „Glavonja“ u domaća kina, porazgovarali smo s mladom glumačkom postavom i kreativcima koji stoje iza ove tople priče o prijateljstvu, detektivskim pustolovinama i prihvaćanju različitosti. Od avantura u visokoj travi do noćnih snimanja uz slatkiše, ovi su nam klinci otkrili sve tajne sa seta.
Od 19. veljače u svim hrvatskim kinima počinje se prikazivati „Glavonja“, film koji vizualno i sadržajno osvaja na prvu. Riječ je o projektu nastalom u suradnji hrvatskih i slovačkih autora, a mi smo dobili priliku popričati s onima koji su u cijelu priču unijeli najviše energije – mladim glumcima.
Upoznajte detektivsku ekipu i njihove „mete“
Glavna junakinja filma je Marta Mihanović, koja utjelovljuje Alisu, djevojčicu čiji se život mijenja preseljenjem na selo.
– Alisa ima starijeg brata Milana koji je neurodivergentan. Znači, ima autizam. (…) Ona se osjeća malo ljutito bih mogla čak reći, zato što roditelji su stalno oko Milana, nikad nisu oko nje i to joj sve ide na živce užasno
Marta nam priznaje da privatno dijeli sličnu sudbinu s likom:
– Ja i Alisa smo vrlo slične zato što oboje imamo brata koji je autist, koji je u autističnom spektru, ali dosta se razlikujemo u možda rješavanju problema, jer ja bi paničarila skroz, a Alisa više kao paničari u sebi
Njezinog brata Milana glumi 15-godišnji Maks Kleončić, kojemu je ovo bila najzahtjevnija uloga do sada.
– Ovo mi je najteža uloga zato što nikada nisam glumio ulogu ili to jest lika koji ima nekakvu poteškoću. (…) Cijelo vrijeme moraš biti usredotočen. Moraš paziti da imaš te tikove, te pokrete koje nemaju drugi“
Detektivski trio: Šimun, Petar i Edo
U Alisin život ulaze trojica dječaka-detektiva koji istragu o nestalim roditeljima i ukradenom dijamantu pretvaraju u pravu avanturu. Andrija Lamot, koji glumi Šimuna, otkriva nam kako njegov lik vidi cijelu situaciju:
– Šimun gleda film sa strane da je upoznao nekog neobičnog dječaka i on je mislio da su oni bili pravi pravcati detektivi koji onda traže izgubljene roditelje od tog neobičnog dječaka i traže tko je ukrao dijamant
Andrija je na setu imao i neobičan hobi – svima je izmišljao nova imena:
– Snimatelj je bio ‘snimač’ zato što on sve snima, a redatelj je bio ‘izmišljač’ zato što on izmisli film. Onda su scenografi bili ‘izrađivači igračaka’
Najstarijeg detektiva Petra glumi Mark Spiridonović, koji ističe kako su se djeca, iako se prije nisu poznavala, odmah sprijateljila:
– Na probama smo kliknuli svi zajedno. Baš smo bili super i uvijek smo uživali na setu. Nikad nam nije bilo dosadno“. Čak su osnovali i svoju grupu za dopisivanje gdje „stavljaju razne komentare i viceve“
Martin, koji igra detektiva Edu, prisjetio se atmosfere sa snimanja u tunelu na Griču:
– Tamo smo onako bili izolirani od cijelog svijeta i bili smo sami u tunelu. Bilo je puno jeke i to je bilo fora. Ali onda, dok smo izašli na sunce, smo bili kao zombiji
Od komaraca do noćnih gozbi
Snimanje filma donijelo je i brojne izazove. Dok je Andriji najzabavnije bilo penjanje na drveće, najteži su mu bili – komarci:
– Najteže mi je bilo dok smo snimali u visokoj travi zato što su nas malo izboli komarci
Marta se pak sjeća ljetnih vrućina i teških kostima, ali i čari noćnog rada:
– Najzabavnije su mi bila noćna snimanja sto posto. Drugačije je vibe tad, drugačije je sve i ono, mogli smo jesti slatko. To je bilo fora
Redateljica Marina Andree Škop ističe kako je film vizualno inspiriran autorima poput Wesa Andersona i Roalda Dahla, ali da je srž filma humana priča o inkluziji. Scenograf Stefano Katunar posebno je ponosan na Milanovu sobu, koja je „boja njegovog stanja”:
– Pogledajte film Glavonju, nećete požaliti. Nasmijat ćete se, rasplakat ćete se… Mislim da ćete tog dana barem ići zagrlit onog kog ste možda zaboravili na trenutak
Mladi glumci jednoglasno pozivaju sve generacije u kina od 19. veljače. Kako kaže Maks:
– Film je veoma napet. Cijelo vrijeme se nešto događa. Ima i plot twistova. Uglavnom, film nikada nije dosadan.

