Marko Vučetić, profesor na Odjelu filozofije Sveučilišta u Zadru i bivši nezavisni saborski zastupnik, od sljedeće će akademske godine, na kolegijima koje predaje studentima filozofije u Zadru, tematizirati i ponešto iz rodnih studija. Najavio je to nakon pobune zastupnika Domovinskog pokreta, Hrvatskih suverenista, Mosta i biskupa nad uvođenjem studija Rodni studiji na Filozofski u Zagrebu. Ovo je, ističe Vučetić za portal Srednja.hr, njegov odgovor na politički i svjetonazorski pokušaj uzurpacije akademskog života.
Da Filozofski fakultet u Zagrebu pokreće novi studij pod nazivom Rodni studiji trebala je biti samo jedna od vijesti o novim mogućnostima upisa za studente. Međutim, članak o najavi tog novog diplomskog studija izazvao je, barem u kontekstu visokog obrazovanja, neviđenu pobunu dijela političara i Hrvatske biskupske konferencije. Zastupnici Domovinskog pokreta, Hrvatskih suverenista i Mosta ustvrdili su da je to nametanje ‘rodne ideologije’. Dio njih od ministra Radovana Fuchsa tražio je da obustavi postupak izdavanja akreditacije. Svojevrsna odbijenica Ministarstva obrazovanja Filozofskom je i stigla. Pokretanje studija se, naime dogodilo se u razdoblju promjene zakonskih okvira, pa sada MZOM traži da studij ide na ocjenjivanje povjerenstva koje imenuje Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Tek potom postoji mogućnost dobivanja akreditacije.
Marko Vučetić, profesor na Odjelu filozofije Sveučilišta u Zadru i bivši nezavisni saborski zastupnik, na svom je Facebook profilu objavio da će, na kolegijima koje predaje studentima filozofije u Zadru, tematizirati i ponešto iz rodnih studija. I to već od iduće akademske godine. Bio je to povod da mu se javimo, a na prvo pitanje odakle ta odluka kao uvod ističe da filozofija nema ograničenja, tematizira sve što jest, ‘kao realno, moguće i idealno i to u krajnje pozitivnom smislu’.
– To je radikalnost uma koji je oslobođen zemaljskih i nebeskih autoriteta. Granice filozofije, dakle, nisu određene s onim što trenutno jest, njezine granice odgovaraju granicama uma, a um nikada nije servilan prema onome što je trenutno politički ili institucionalno moćno. Ta moć je moć prolaznog mandata, a mandat, bilo koji – premijerski, rektorski ili, da ne nabrajam dalje, biskupski, oduševljava nezrele i nesigurne ljude. Um, naprotiv, čovjeka izvlači iz tih umanjenih i ponižavajućih privida, po umu čovjek postaje subjekt. Taj isti um u svijet unosi i normativnu dimenziju – on otužnoj, ograničenoj, pogrešnoj stvarnosti, omeđenoj časovitošću trenutka ili, u ovom konkretnom slučaju, političkim mandatom, kaže kakva bi trebala biti jer je sada samo bolno pogrešni pokušaj, navodi Vučetić.
Smatra da u slučaju pokretanja Rodnih studija na Filozofskom, koji je jedan od fakulteta koje je i sam završio, dogodila politička i religijska namjera da se uzurpira akademski život. Primjer je to, navodi, ograničenosti, jest pogreška, ali i nešto za što bi bilo bolje da nikada nije ni bilo.
– Rodni studiji će jednom, po ovoj ili onoj proceduri, biti pokrenuti, to nije sporno. Sporno je ono što se krije iza pozivanja na proceduru. Naravno da me je sve to potaknulo da studentima filozofije koji trebaju biti u stanju razumjeti i nadići, konzumirati i kreirati kontekst u kojem žive – a život je uvijek i umiranje vlastitom ili tuđom smrću, razlikovanje zbilja i privida – baš kao što trebaju razumjeti vrijeme u kojem nastaju i nestaju, da u predavanja uvrstim i poneke teme iz područja rodnih studija. Politički i svjetonazorski pokušaj uzurpacije akademskog života me na to potaknuo. To je moj odgovor na tu uzurpaciju. Razumije se da ne smatram kako se argumentirana, kritička mišljenja znanstvenika o rodu i rodnim studijima nalaze s onu stranu akademskog života. Ne, upravo suprotno, ona su poželjna i doprinose akademskom dinamizmu, navodi Vučetić.
Kod upisa studija nakon mature, ali i onih na diplomskoj razini, studenti sami donose odluku oko toga što žele studirati. Drugim riječima, nitko ih uz prisilu ne upisuje na određeni fakultet. Dakle i Rodni studiji na Filozofskom, kao i bilo koji drugi studiji, neće biti obvezni studij za sve studente, što bi se možda dalo zaključiti iz fame koja je stvorena u političkom i religijskom segmentu javnog života, navodi naš sugovornik. Neće, kako se kroz izjave pojedinih političara sugerira, njima biti obuhvaćene ni sve institucije i građani.
– Ovaj studijski program će upisivati samo oni koji to žele, a oni koji to ne žele, neće. Jedan studij nikada ne ugrožava druge studije, a još manje ih poništava. Društvo se razvija, ono se, na svu sreću oslobađa. Oslobađanje društva ne događa se konzervativnim modelom. Rodni studiji, najkraće rečeno, na znanstven način, što je za studiranje jedino bitno, proučavaju rod i rodni identitet, kao i sve ono što je u relaciji s rodom i rodnim identitetom. Ako itko treba rodne studije, to je društvo koje ne razumije što su rodni studiji, navodi Vučetić.
Autonomija sveučilišta – fraza je koju mnogi, naročito sveučilišni nastavnici, spominju u jeku događaja oko Rodnih studija. Zajamčena je Ustavom i Zakonom o visokom obrazovanju. U najavi da će rodne studije tematizirati studentima, Vučetić je naveo i da autonomiju ne traži, nego je demonstrira.
– Autonomija ne nastaje iz potrebe da druge odobrovoljimo ili da nam netko nešto dopusti, autonomija nije prosjačka aktivnost. Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax obratila se upravo tim, u metaforičkom smislu, prosjacima kojima netko treba reći što će i kako misliti te kako će djelovati. Ta izjava je beskrajno cinični proglas kojim se u akademski život etablira kategorija koja tom životu ne pripada, a to je kategorija vjere koja poslušno trčkara po uputama ovih ili onih komisija, povjerenstava ili dekreta. Znanstvenik ne istražuje vjerom, student ne studira snagom vjere i silom Božje milosti, čak ni kada je riječ o teologiji, navodi Vučetić.
To, naglašava, ne znači da da vjernici ne mogu rezultate znanstvenih istraživanja sagledavati iz perspektive vjere. To svakako mogu, međutim profesor Vučetić podsjeća da se do njih nije došlo vjerom, molitvom i objavom nego drugim metodama.
– Što hrvatski biskupi misle, neka misle u kontekstu katoličke vjere, ali ta misao ne može i ne smije proći kroz portu sveučilišta. Bez autonomije uma koji zaustavlja sve što umu ne pripada, nema znanosti, a ni filozofije. Bez autonomnog stvaralačkog genija nema umjetnosti. Na sveučilištima, ako je riječ o sveučilištu a ne političkoj ili religijskoj podružnici, nema vjernika i nevjernika, tamo nema desničara i ljevičara. To je prostor akademske slobode, a ta sloboda nije u poslušnom dosluhu s božanskim i zemaljskim autoritetima. Ti autoriteti su predmet akademskog promišljanja. Autonomija, dakle, nije nešto što na koljenima tražite, za nju ne lobirate, nju ili demonstrirate ili je nemate. Ja autonomiju i nezavisnost demonstriram, a glas institucionalnih slabića doživljavam kao šapat koji se gubi u banalnoj stvarnosti jer toj banalnosti i pripada, kaže Vučetić.
Tražimo ga i za komentar za izjave zastupnika Domovinskog pokreta, Hrvatski suverenista i Mosta. Ocjenjuje da stranački političari, bez obzira na funkciju u stranci, imaju zajedničku karakteristiku – da im se razum i volja nalaze pod stranačkom suspenzijom. Još jednostavnije rečeno: misle što im stranački program kaže da trebaju misliti i djeluju kako im to kažu stranačka tijela, naglašava Vučetić.
– Naša, uvjetno rečeno, desnica ima dvostruku suspenziju, ostatke njihovog uma i volje dodatno suspendira Crkva. Što takvi govore o Rodnim studijima, posve je irelevantno. Riječ je o mješavini žudnje da se bude značajan putem javne vidljivosti, reducirane istine da se ostane u nekom političkom spektru i umišljaju da upravo oni predstavljaju želje i namjere metafizičkog naroda koji se čudesnim božanskim zahvatom dokopao svoje države. Toj državi sada prijeti vrijednosna kastracija i oduzimanje muškosti. Ovi političari na narušavaju ništa, osim možda razinu moje ozbiljnosti, jer ih promatram s podsmijehom. Autonomiju sveučilišta mogu narušiti samo članovi akademske zajednice koji su odustali slobode i autonomije, a pravo je pitanje jesu li oni uopće članovi akademske zajednice. Rodni studiji pripadaju sveučilištu, oni su na mnogim sveučilištima već desetljećima prisutnu i bit će prisutni i na hrvatskim sveučilištima, zaključuje profesor Vučetić.
