Borba protiv 190 kilograma ambalaže koju svaki građanin EU proizvede godišnje je teška i mukotrpna. Novi propis kojeg je prihvatio EP nešto mijenja, ali ne rješava sve probleme.
Želja Europskog parlamenta jest da te planine smeća kojeg stvaraju Europljani, u Njemačkoj je to čak 225 kilograma godišnje, smanji barem za 15 posto do godine 2040., piše Deutsche Welle.
Najprije su se okomili na sitnice u gastronomiji, ali i te sitnice se nakupe na više tona godišnje: zapravo besmisleno mini-pakiranje šećera, začina, ali i kečapa ili maslaca koje dobivamo u hotelima od 2030. više neće biti dopušteno ako nisu samo od čistog papira. Takvo pakiranje jest možda higijenski, ali ne samo da radi otpad, nego se i razbacuje hrana: mnogima je na primjer jedna pakirana kockica maslaca premalo, dvije previše i ostatak završi u smeću.
I u trgovinama više neće biti dozvoljeno pakiranje u plastiku voća i povrća sa sadržajem koji je manji od 1,5 kilogram. Tu su i tanke najlonske vrećice u koje se stavlja odabrana roba u trgovini, baš kao i folija kojom se omata prtljaga prije puta avionom treba postati prošlost.
Postoje iznimke
Načelno, EP želi korištenje samo obnovljive ambalaže, a eurozastupnica Delara Burkhard (SPD) je uvjerena kako će „novi europski propisi o smanjenju količine ambalaža dovesti da kanta kućnog smeća neće tako brzo biti puna“. No u ovoj teškoj borbi protiv smeća to isto tako znači da kante za mješani otpad možda neće, ali će onda biti pune kante gdje se odvaja otpad za recikliranje.
A tu je i problem čak i u slučaju neosporno ekološki prihvatljivih načina pakiranja: u Francuskoj su se digli na noge proizvođači sireva jer se ne radi samo o tradiciji, nego su uvjereni da će na primjer sir brie pravu svježinu zadržati jedino zamotan u papir – i u kutijici od drvenog furnira. Tako su ipak i u ovaj europski propis došle iznimke: drvo i vosak su izuzeti.
Još je veća neizvjesnost kod odluke Europskog parlamenta u svim članicama uvesti sustav kaucije na plastične boce. To je stara boljka u mnogim državama, jer makar potrošač plaća pristojbu za jednokratnu bocu, upravo zastrašujuća količina više nikad ne biva reciklirana, a pristojba ispada tek „kazna“ za kupljen napitak. Hoće li ikad funkcionirati sustav gdje će se za bocu kupljenu u Portugalu kaucija moći naplatiti u Rumunjskoj ili Estoniji – ostaje za vidjeti.
Kraj “vječitim kemikalijama”?
Ono što je svakako pohvalno jest odluka da se konačno reguliraju takozvane PFAS supstance, per i polifluorirani akrilni spojevi. Dugačko ime, ali maltene čarobni sastojak u tisućama varijanata ne samo prehrambene, nego i tekstilne i mnogih drugih industrija.
On čini vašu vjetrovku otpornu na kišu, stolnjak neosjetljiv na prljavštinu, vrećicu prženih krumpirića sposobnom zaustaviti mast. Nalazi se u šamponima, lakovima za nokte, kremi za brijanje, ruževima za usne, čak i „ekološke“ slamke za piće od papira ili bambusa se prepariraju PFAS-om da bi bile vodootporne.
Što je najgore, tu obitelj spojeva zovu „vječite kemikalije“ jer se izuzetno teško razgrađuju u prirodi. A isto tako je poznato kako neki od tih sastojaka imaju strukturu veoma sličnu ljudskim hormonima – i neosporno utječu na naše zdravlje: samo u Europi se 2019. procjenjuje kako je liječenje tih poremećaja koštalo najmanje šezdesetak milijardi eura.
U svakom slučaju, ovim propisom se ograničava upotreba tih spojeva: “Nove granične vrijednosti za štetne PFAS sastojke u ambalažama za hranu povećavaju i zdravstvenu zaštitu građana“, uvjerena je Burkhardt. Utoliko su svi ovi propisi „ne samo dobra vijest za okoliš, nego i za potrošače u Uniji.“
