Sveti Zoilo, svećenik iz Akvileje, ostavio je dubok trag u kršćanskoj tradiciji svojim djelima milosrđa i brigom za obespravljene. Živio je skromno, povučen u močvarnom predjelu blizu Akvileje, gdje je bio poznat po nesebičnom pomaganju potrebitima i hrabrom djelovanju u doba progona kršćana. Posebno se ističe zapis iz martirologija iz 1596. godine, koji svjedoči kako je Zoilo pokopao tijelo mučenika sv. Krševana i mnogih drugih koji su trpjeli zbog vjere u Krista.
Nakon smrti, Zoilo je bio pokopan u crkvi u Akvileji, a njegov je kult štovanja ubrzo zaživio. Kada su Huni 452. godine razorili Akvileju, Zoilove moći prenesene su u biskupiju Udine, gdje je postao zaštitnik siromašnih i malenih, a njegovo štovanje proširilo se i na Istru te sjevernu Italiju.
U 7. stoljeću, u vrijeme pokrštavanja Hrvata, relikvije svetog Zoila stigle su u Zadar zajedno s moćima sv. Krševana. U Zadru je Zoilo postao zaštitnik varošana – siromašnog stanovništva koje je živjelo unutar gradskih bedema – te malenih i obespravljenih u teškim vremenima epidemija i nevolja. Njegovo ime ostalo je simbol nade za sve koji su trpjeli zbog društvenih i životnih okolnosti.
Proces rekognicije svetih ostataka Zoila obavljen je 18. lipnja 2020. godine u Nadbiskupskom ordinarijatu u Zadru. Prof. dr. Mario Šlaus, upravitelj Antropološkog centra HAZU-a, predvodio je postupak i izradio izvješće za Zadarsku nadbiskupiju. Nakon rekognicije, nadbiskup Želimir Puljić odredio je da se dio Zoilove relikvije smjesti u kapelicu sv. Zoila, koja se nalazi uz glavnu lađu župne crkve bl. Alojzija Stepinca.
Štovanje svetog Zoila i dalje živi, kako u Zadru, tako i u Istri te sjevernoj Italiji. Njegova svetkovina, koja se obilježava 6. veljače, podsjetnik je na važnost djelâ milosrđa i skromnosti kao temeljnih kršćanskih vrijednosti. Sveti Zoilo ostaje trajni nadahnuće za sve koji traže utjehu u vjeri i nadu u bolju budućnost.