Lani je u Hrvatskoj transplantirano više od 300 organa. Tako je više od 300 ljudi dobilo novu priliku za život pa se na Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa zahvaljuje upravo donorima.
Petra nema tri pol godine, ali on još živi. Njegovi organi spasili su brojne živote. Život je izgubio u teškoj prometnoj nesreći kada se s petoricom prijatelja vraćao iz izlaska, priču donosi RTL.
“Znam da on živi u drugim ljudima, to mi puno znači, to mi daje smisao. Osjećam njegovu energiju, njegovo postojanje, kroz kucanje njegovog srca, rečeno je da je srce otišlo u Beč, u bečku kliniku i da je imala umjetno srce i da je čovjeku srce otišlo u Njemačku”, rekla je Marija Tomić, majka donora.
Imao je 18 godina, bio je košarkaš i sudac. Jedanaest dana bio je u komi.
“Ja sam rekla držite ga na aparatima sto godina, ja ću donirati organe. Kada se to dogodilo, doktori su nas pitali, suprugu je bilo teško, ja sam samo pričala i pristala jer sam profesorica etike i 30 godina pričam o doniranju”, rekla je Marija.
Lani je prijavljeno 123 darivatelja organa, transplantirano je 316 organa, a na listu čekanja prijavljeno je 443 pacijenata.
“Naši darivatelji su iznad 50 godina u prosjeku, međutim to budu, od djeteta do starijih osoba. Nedavno smo imali čovjeka donora od 90 godina i taj organ još uvijek dobro funkcionira u primatelj i ta osoba se dobro oporavlja”, rekla je Marina Premužić, nacionalna transplantacijska koordinatorica u ministarstvu zdravstva.
Juliji Lončar Miholić bilo je samo sedam godina kada joj je transplantiran bubreg. Taj poziv njezina majka će pamtiti dok je živa.
“Mi nismo mogli biti donori, ona je morala ići na listu da bi se onda spasila. Onda ste tužni jer netko mora umrijeti. Da nije bilo donora ne bi bilo ni Julije, ona je proslavila 25. rođendan”, rekla je Lidija Lončar Miholić.
“Donori mogu biti živi i preminuli, ono što je najveći broj donora zapravo su umrli”, rekla je Danijela Rac, koordinatorica za tkiva iz KBC-a Sestre milosrdnice.
Mireli je dva puta je transplantirala srce. Jednom joj je donorica bila iz Šibenika, jednom iz Njemačke.
“Srce se potrošilo. Prvi put s 43 godine, a drugi prije dvije godine. Mi smo osnovali udrugu Transplant jer smo bili sretnici da dobijemo organ prije 20 godina u počecima transplantacije”, rekla je Mirela Pandžić.
Podaci o donoru i primatelju organa su tajni, ali Marija se nada da će pronaći djevojčicu koja ima srce njezinog sina, odnosno da će joj se javiti. Suprug to nije dočekao, njegovo srce nije izdržalo od goleme tuge.
“Možda jednog dana se desi da ja dođem i da me netko zagrli, tako da nisam sama. Nemam sina jedinca, imam i druge ljude, moj Petar živi kroz njih”, rekla je Marija Tomić, majka donora.
Prema broju transplantacija organa Hrvatska je na visokom trećem mjestu među članicama Eurotransplanta.
