Hrvati za Silvestrovo popiju rekordne količine alkohola, što se vidi po artiklima koji se masovno kupuju u dućanima uoči dočeka Nove godine.
Nedavna istraživanja otkrivaju kako se ove godine potrošilo ukupno oko 17,3 milijuna litara žestokih pića, što je rast od od gotovo devet posto u odnosu na preklani. Dnevno, dakle, strusimo oko 47.400 litara žestice.
Izračunali smo kako svaki odrasli stanovnik RH u prosjeku ove godine popije više od pet litara žestice. Ili, ako ćemo biti precizniji, to je 0,014 litara žestokog svaki dan. Kako u kafićima u pravilu toče 0,03 litre u čašu, ispada kako svaki drugi dan ‘strusimo’ po jednu ljutu, što je najveća potrošnja proteklih godina.
Rakija je u zadnje vrijeme doista in i prava ‘kraljica’ jer je u dvije godine postotak onih koji je piju skočio s 23 na 31 posto. Slijede gin s 11 posto (4 posto manje nego prije dvije godine), viski s 11 posto (1 posto manje) te votka sa 7 posto (3 posto manje), otkrilo je istraživanje agencije Hendal, a donosi portal Danica.hr.
S druge strane, čini se kako pada konzumiranje vina. Recentna istraživanja tržišta pokazuju da ukupno 83 posto građana pije vino, dok ih je prije četiri godine bilo 2 posto više. Svaki peti građanin Hrvatske pije vino barem jednom tjedno, a jednom mjesečno 22 posto.
Štetna navika
Prema podacima Brewers of Europe, Hrvati godišnje zato struse 79 litara piva po glavi, a potrošnja piva posljednje tri godine raste. Najveći smo potrošači piva u bivšoj Jugoslaviji. Europski statističari pak kažu kako se godišnje u Hrvatskoj popije ukupno blizu 300 milijuna litara piva.
Alkohol je, dakako, iznimno štetna i društveno pogubna navika ako se konzumira često i previše. No, povijest nas uči kako je ispijanje alkohola duboko ukorijenjeno u našu civilizaciju te je u neku ruku i zaslužno za naš opstanak.
“Ljudi su sišli s drveća zbog alkohola”, stara je uzrečica utjecajnih antropologa koji tumače kako je pronalazak fermentiranog voća bio jedna od ključnih stvari u evolucijskoj metamorfozi čovjeka. Oni, doduše, cijelu stvar prilično pojednostavljuju, ali niije baš da je daleko od istine.
U nadahnutoj reportaži koju je za ugledni National geographic svojedobno napisao Andrew Curry, biomolekularni arheolog s američkog sveučilišta Patrick McGovern (je li samo slučajno Škot?) naglašava kako je “pijenje toliko duboko ukorijenjeno u ljudskom rodu da se čovjeka može komotno zvati Homo alcoholicus”.
Alkohol je još od najranijih stadija evolucije čovjeka utjecao na kreativnost te razvoj jezika, umjetnosti, religije, društvenih veza. Konzumiranje alkohola, dakle, nema jednoznačnu i nikako samo negativnu ulogu kroz povijest. Sklonost čovjeka prema alkoholu, pretpostavljaju u National geographicu, evolucijski je napredak u odnosu na životinje.
Najstarija pivovara
“Aktivni sastojak zajednički svim alkoholnim pićima nastaje djelovanjem kvasca: mikroskopskih jednostaničnih organizama koji jedu šećer i izbacuju ugljikov dioksid i etanol, jedinu jestivu vrstu alkohola. To je oblik fermentacije(…) Etanol potiče lučenje serotonina, dopamina i endorfina u mozgu, kemijskih spojeva koji nam podižu raspoloženje i opuštaju nas”, piše National Geographic.
Vino od riže, prema čvrstim znanstvenim dokazima, u Kini se pije barem posljednjih 9000 godina. Vinsko grožđe, kako se pretpostavlja, nastalo je podno Kavkaza u Gruziji, gdje se tisućama godina vino fermentira u glinenim ćupovima. Otprilike 3000 godina prije Krista pak stari Egipćani imali su masovnu proizvodnju piva kojim su napajali radnike koji su gradili čuvene piramide u Gizi.
No, najstarija pivovara s kontinuiranim radom u svijetu je ona u – Njemačkoj. Još 1040. godine osnovali su je u Muenchenu benediktinski redovnici. A gdje bi drugo, uostalom.
Već tisućljećima gotovo je svaka biljka s malo šećera ili škroba korištena za fermentaciju: agava i jabuke, sok breze i banane, kakao i kasava, kukuruz i kaktusi, bobičasto voće, riža, slatki krumpir, palme breskve, ananas, bundeve, kaki i divlje grožđe, piše National geographic.
Tri je granica
“Kao da dokazuju da želja za alkoholom nema granica, nomadi središnje Azije nedostatak voća i žitarica u svojim stepama nadoknađuju fermentacijom konjskog mlijeka. Rezultat, kumis, ljuto je piće s udjelom alkohola kao slabo pivo”, piše NG.
“Kroz povijest, opojna moć etanola učinila ga je predmetom zabrinutosti – a ponekad i potpune zabrane. I kroz stoljeća, kaže Rod Phillips, autor knjige Alcohol: A History, većina se društava borila za uspostavljanje ravnoteže: “Dopustite ljudima da piju jer ih to čini sretnima i dar je od bogova, ali spriječite ih da piju previše”, navodi ugledni časopis.
Granice su, kako se čini, prvi u literaturi jasno i nedvosmisleno postavili stari Grci.
“Presudni dio njihova duhovnog i intelektualnog života bio je simpozij napajan vinom – u granicama. Miješajući vino s vodom u ukrašenoj posudi zvanoj krater, grčki domaćini su gostima posluživali prvu zdjelu za zdravlje, drugu za zadovoljstvo, a treću za san.
“Kada se ova treća zdjela popije, mudri gosti odlaze kući”, upozorio je tako pjesnik Eubulus u četvrtom stoljeću prije Krista.