Danas se navršava tužna obljetnica smrti jednog od najvećih simbola našega grada – Tomislava Ivčića.
Na današnji dan 1993. Ivčić je tragično stradao u prometnoj nesreći.
Iako kalendari neumoljivo okreću stranice, 4. ožujka za Zadrane ostaje dan kada se s posebnim pijetetom prisjećamo čovjeka koji je svoj grad volio više od ičega. Tomislav Ivčić nije bio samo glazbenik; bio je vizionar koji je lokalni dalmatinski sentiment pretvorio u univerzalni jezik koji je razumio cijeli svijet.
Njegov uspon počeo je upravo ovdje, na pločniku Kalelarge, kojoj je kasnije podario najljepši mogući spomenik – pjesmu koja je postala neslužbena himna Zadra. Uz brata Vedrana i suradnju s brojnim zadarskim glazbenicima, Ivčić je stvorio opus koji ni desetljećima kasnije ne gubi na svježini. Njegove pjesme nisu bili samo hitovi, one su bile i ostale kronika zadarskog načina života.
Sredinom devedesetih, kada su se nad Hrvatskom nadvili crni oblaci, Tomislav je pokazao da glazba može biti moćnije oružje od bilo kojeg drugog. Njegov planetarni krik “Stop the War in Croatia” postao je simbol otpora i nade, diplomacija u stihovima koja je istinu o stradanju domovine prenijela na sve kontinente. Taj trenutak ostaje upisan kao vrhunac njegove karijere, ali i ljudskosti.
Oni koji su s njim dijelili kavu na Forumu ili pratili njegove prve korake u glazbi, pamte ga po nevjerojatnom šarmu i energiji. Ivčić je bio onaj “zadarski dečko” koji se nikada nije uzvisio iznad svog porijekla, unatoč milijunskim nakladama ploča i svjetskoj slavi.
Danas, kada na radio postajama ili u tihim večerima uz more začujemo prve taktove njegovih pjesama, to nije samo nostalgija. To je dokaz da legende nikada ne odlaze. Tomislav Ivčić je i danas prisutan u svakom kantunu Poluotoka, u svakom šumu mora i u svakom glasu koji s ponosom zapjeva: “Kalelarga, moja radosti”.
