U jednom opipljivom trenutku, neposredno pred utakmicu sa Starim Gradom u završnici A1 regionalne vaterpolske lige, na krcatim tribinama zatvorenog plivališta u ŠC Višnjik zavladala je euforija. Vaterpolo klub Zadar 1952 bio je dvije utakmice udaljen od najjače svjetske vaterpolske lige, Premier regionalne lige.
Tri dana kasnije, nakon odigranih utakmica s beogradskim Partizanom i Starim Gradom, također ligašem iz Beograda, Zadar je ostao kratak za još intenzivniji trenutak – promašeni četverac. Taj je četverac u raspucavanju, koji je nosio dva kvalifikacijska boda, Zadrane ipak ostavio u A1 ligi, dok je splitski Mornar promovirao u novog regionalnog premierligaša. Unatoč rezultatskom neuspjehu, na Višnjiku nitko nije plakao. Zadar 1952 je imao najuspješniju sezonu u svojoj 73-godišnjoj klupskoj povijesti: osvojio je drugo mjesto među regionalnim A1 ligašima (skupina A), igrao kvalifikacije kao jedna od četiri najbolje regionalne momčadi drugog ranga te osvojio sedmo mjesto na Prvenstvu Hrvatske.
Dio te momčadi koja je na bazenu Višnjika u travnju i svibnju „ispisivala povijest“ bio je mladi virski vaterpolist Toni Galušić. Sedamnaesti rođendan Galušić je proslavio na utakmici s Partizanom u Beogradu koju je Zadar 1952 riješio u svoju korist. Mladi Viranin u tom je dvoboju zabio dva zgoditka, zaradio isključenje za svoju momčad i imao jednu blokadu, potvrđujući kako je procjena klupske uprave i struke da se mladom virsko-zadarskom vaterpolskom centru pruži ozbiljna prilika, bila više nego ispravna. Dojam je dodatno bio ukrašen spektakularnim šraubama kojima je Galušić počastio vratare šibenskog Solarisa i Starog Grada iz Beograda.
– Sezona je bila lijepa i za pamćenje. Igrao sam na dosta utakmica kakve se ne događaju svaki dan. Uživao sam u euforiji koja je vladala na Višnjiku, podršci brojne publike i činjenici da je Zadar 1952 imao potporu Tornada i svih zadarskih ljubitelja sporta. Sretan sam što sam imao povjerenje trenera i suigrača te što sam u sezoni skupio značajnu minutažu. Imali smo uspona i padova, perioda radosti i tuge, ali na kraju smo ostvarili povijesni uspjeh – govori Galušić. Na intimnoj razini taj uspjeh ima još veću težinu.
– Oduvijek sam maštao o takvoj situaciji. Uživao sam kao dijete gledati naše seniore i priželjkivati da ću jednog dana i ja biti među njima, no nisam mogao ni zamisliti da će se to dogoditi u našoj najuspješnijoj sezoni. Stvarno mi je bilo lijepo biti u momčadi koja je to postigla. Ova je sezona bila dobro odrađena, a pamtit ću je dugo – priča mladi virski vaterpolski as.
Toni je u svojoj prvoj seniorskoj sezoni zabio 16 golova s vrlo dobrih 43,2 posto šuta (16/37), izborio je 21 prekršaj, napravio 28 te imao 8 ukradenih lopti i 5 blokada. Za nekoga tko je tek nedavno nabavio svoj prvi Gillette Fusion, seniorska statistika je impresivna. Vaterpolski rječnikom: Toni se u bazenu na centarskoj poziciji morao odmjeravati s muževnim primjercima trokrilnih ormara s nogama i kapicama, sto-dvadeset-i-nešto-kilašima prekaljenima u podvodnom sumo hrvanju, čupanju, naguravanju, topljenju, davljenju, iznuđivanju i glumatanju.
– Imao sam i ja ponekog asa u rukavu – dodaje Toni i objašnjava:
– Velika je stvar što sam nakupio dosta iskustva. Poseban je doživljaj igrati protiv igrača koji imaju po 10-15 godina iskustva u seniorskoj konkurenciji. Dogode se neki fajtovi tijekom utakmice, ali ništa od toga ne shvaćam na osobnoj razini. Sve je to dio igre i sporta, a poslije utakmice suparniku se uvijek pruža ruka. No najbitnije je biti mudar, zadržati fokus i ne napraviti neku glupost koja može naštetiti momčadi. Moje je da gradim igru, oslobađam prostor za vanjske šutove i pokušam izboriti isključenje suparničkog centra – kaže.
Zadar 1952 sljedeći tjedan očekuje pet kvalifikacijskih utakmica u juniorskoj kategoriji, nakon čega će se u srpnju odigrati završnica Kupa Hrvatske s osam klubova. Zadrani će u kvalifikacijama za završni turnir igrati s momčadima iz dalmatinske regije, a Galušić će biti dio ove priče.
– Trebat će nam dvije pobjede da se kvalificiramo za završnicu. Vratio nam se golman koji je bio ozlijeđen, a imamo i nekoliko pojačanja. Posao ćemo odraditi – najavljuje Toni gotovo sigurno sudjelovanje Zadra 1952 u završnici Kupa Hrvatske s najboljim momčadima iz riječke i zagrebačke regije, kada će se formirati kup sistem za osam momčadi. Ranije je Zadar 1952 početkom godine na Prvenstvu Hrvatske za juniore osvojio peto mjesto. Trener Ivo Radetić zadovoljio se tim petim mjestom kao realnim postignućem, ali u Kupu Hrvatske želi medalju. Žele je i igrači.
– Budemo li pravi, mogli bi biti među četiri momčadi. Sve su momčadi više-manje podjednake kvalitete, pa je sve moguće u juniorskoj konkurenciji. U završnici kupa neće biti popravnog, jer ako izgubiš, onda ispadaš. Mi radimo jako i kvalitetno, motivirani smo da napravimo rezultat – napominje Galušić čije reprezentativno 2008. godište ove ljetne sezone nema obaveza, no generacija iz 2007. kao U-18 reprezentacija imat će nastupe u kolovozu. Galušić očekuje poziv, pa bi mu cijelo ljeto moglo radno.
– Želim odraditi turnir i Kup Hrvatske na najvišoj razini. To je bitno zato što ima juniora koji također igraju za seniore i svatko se želi dokazati te izboriti mjesto u reprezentaciji. Bitno je i za Zadar 1952 da ima što više igrača u reprezentaciji. Bilo bi mi zaista drago da se dokažemo na najvišem nivou te da ostvarimo osobni, klupski i reprezentativni cilj – zaključuje mladi virski vaterpolist.
Trening, škola, trening, učenje, trening, škola, trening… Tako izgleda „radni dan“ Tonija Galušića kada nastavu pohađa u popodnevnoj smjeni. Jutarnja je još ubitačnija.
– Bolje se organiziram kad sam u popodnevnoj smjeni. Kada u školu idem ujutro, izgubim cijeli dan. Umoran sam i bez snage. A s jutarnjim i večernjim treningom te školskim obavezama tijekom popodneva, imam više energije i bolje se osjećam. Sljedeće godine bit ću u novoj školi s jutarnjom nastavom, no preživjet ću kao što sam i dosad. Pomirio sam se s tim da neću biti odlikaš, ali se trudim odraditi sve školske zadatke kako bih imao korektan odnos s profesorima – govori Toni o svojoj školskoj svakodnevici u Medicinskoj školi Ante Kuzmanića u Zadru. Slične „probleme“ imali su i Tonijevi godinu dana stariji suigrači, maturanti Ante Donđivić, Livio Antić i Karlo Kulušić.
Galušić je redovito najmlađi član momčadi za koje igra, što može zahvaliti činjenici da je također redovito najnadareniji u generaciji. To u prijevodu znači da je zadužen za nošenje sportske opreme starijim igračima.
– Nosim kapice i skupljam lopte. Tako mi je od malih nogu, jer uvijek igram za generaciju stariju od sebe. Većinom sam najmlađi u momčadi, pa sam navikao da je to moj posao – kaže Toni.
