Iako je rasprava o proračunu kruna političkog djelovanja u svakoj godini, zadarska oporba, konkretno koalicija SDP-a i Možemo!, pala je na – kalendaru. Naime, njihovi amandmani na Prijedlog proračuna za 2026. godinu, koji su uključivali zvučne projekte poput novog stadiona i doma za starije, neće se uopće razmatrati na sjednici Gradskog vijeća zakazanoj za ponedjeljak. Razlog je banalan, ali politički poražavajući: materijale su u pisarnicu poslali izvan zakonskog roka, pokazujući time elementarno nepoznavanje Poslovnika Gradskog vijeća Grada Zadra.
Klub vijećnika SDP-MOŽEMO! svoje je prijedloge uputio 3. prosinca u 10:38 sati. Međutim, članak 52. stavak 2. Poslovnika jasno nalaže da se amandmani na proračun moraju uputiti predsjedniku Vijeća “najkasnije tri radna dana prije održavanja sjednice”. S obzirom na to da je sjednica zakazana za ponedjeljak, 8. prosinca, a vikendi se ne računaju u radne dane, matematika je neumoljiva – rok za predaju istekao je 2. prosinca u ponoć.
Ovaj propust otvara legitimno pitanje o ozbiljnosti i pripremljenosti vijećnika koji aspiriraju na preuzimanje odgovornosti za upravljanje gradom. Materijali za sjednicu vijećnicima su dostavljeni još 25. studenog, što znači da je oporba imala više od tjedan dana za analizu i pravovremenu reakciju. Čekanje zadnjeg trenutka, a potom i promašivanje istog, u političkoj areni može se tumačiti ili kao potpuna dezorganizacija ili kao performans za javnost u kojem stvarni ishod glasanja zapravo i nije bio cilj.
Zbog ove proceduralne greške, Gradsko vijeće neće raspravljati o četiri amandmana koja su, barem na papiru, zvučala ambiciozno.
Propali su tako prijedlozi za uvrštavanje 200.000 eura za rekonstrukciju i prenamjenu “Doma avijatičara” u objekt za smještaj starijih osoba, kao i isti iznos za pokretanje izrade idejnih rješenja za novo Hrvatsko narodno kazalište. Jednako tako, neće biti govora ni o 500.000 eura predviđenih za pripremu dokumentacije za novi gradski stadion, niti o dodatnih pola milijuna eura subvencija za zračne linije u predsezoni i posezoni.
Dok se u javnom prostoru često bave visokom politikom i ideološkim kritikama, ovaj slučaj plastično pokazuje da oporba zapinje na prvom administrativnom koraku. Pitanje koje ostaje visjeti u zraku jest: služe li amandmani stvarnoj želji za promjenom proračuna ili su tek alat za sakupljanje političkih bodova, pri čemu se očito nije vodilo računa ni o osnovnim pravilima igre?
