Žena koja u Bolotani, malom planinskom mjestu u unutrašnjosti Sardinije, navrši 70 godina ima 13,83 posto izgleda da doživi stoti rođendan. To je gotovo četiri puta više od talijanskog prosjeka, pokazuje studija objavljena u časopisu Frontiers in Aging.
Istraživači su obradili demografske podatke za razdoblje od 2021. do 2025. godine. Izračunali su da sedamdesetogodišnjakinju u Bolotani u prosjeku čeka još 20,85 godina života, pa njezin procijenjeni životni vijek doseže gotovo 91 godinu. U pokrajini Nuoro, kojoj mjesto pripada, ista dobna skupina može računati na 18,61 godinu, na cijeloj Sardiniji na 18,40, a u Italiji na 18,06 godina.
Razlika je još veća kad se gleda vjerojatnost da žena doživi stotu. U pokrajini Nuoro ona iznosi 4,33 posto, na Sardiniji 4,43 posto, a na razini Italije 3,54 posto. Prema autorima, izgledi žena iz Bolotane više su od tri puta veći nego kod Amerikanki iste dobi, a po nekim se pokazateljima približavaju vrijednostima iz Hong Konga, koji je poznat po vrlo dugom očekivanom životnom vijeku.
„Mislimo da je ovo ženska populacija s najduljim životnim vijekom na svijetu ili je vrlo blizu tome”, izjavio je S. Jay Olshansky, epidemiolog sa Sveučilišta Illinois u Chicagu i jedan od autora studije. Smatra da bi ljudima diljem svijeta moglo koristiti kad bi se razumjelo što pridonosi takvoj dugovječnosti.
Muškarci zaostaju, ali ne previše
Kod muškaraca je prednost manja. Sedamdesetogodišnjak iz Bolotane može očekivati još 16,02 godine života, dok talijanski prosjek iznosi 15,48 godina. Izgledi da doživi stotu ipak su mu više od tri puta veći od nacionalnog prosjeka: 4,92 posto prema 1,41 posto. Istraživači svejedno ističu da je obrazac dugovječnosti u ovoj zajednici najizraženiji kod žena.
Dob potvrđena u starim knjigama
U promatranom razdoblju Bolotana je imala samo 2266 stanovnika. Znanstvenike je najprije privukao neobično velik broj ljudi koji su ondje doživjeli stotu godinu. Mjesto je za istraživanje zanimljivo i zato što ima dobro očuvane općinske i crkvene zapise koji sežu stoljećima unatrag. Uz njihovu pomoć istraživači su mogli neovisno provjeriti datume rođenja i smrti te potvrditi dob stogodišnjaka, što je bitno jer pogrešni podaci o dobi mogu iskriviti zaključke.
„Ono što Bolotanu čini posebnom jest nevjerojatno dobra povijesna dokumentacija koja nam omogućuje pouzdanu provjeru dobi u trenutku rođenja i smrti”, objasnio je Olshansky.
Brojke se brzo mijenjaju
Autori upozoravaju da rezultate treba tumačiti oprezno. U tako maloj sredini svaki pojedinačni slučaj snažno utječe na statistiku, pa se procjene mogu znatno razlikovati od razdoblja do razdoblja. Za godine od 2015. do 2019. vjerojatnost da sedamdesetogodišnjakinja iz Bolotane doživi stotu iznosila je samo 1,46 posto. Očekivani preostali životni vijek tada je bio 18,3 godine, što je i dalje bilo iznad talijanskog prosjeka. Zato se zasad ne može sa sigurnošću tvrditi da Bolotana trajno ima najvišu stopu dugovječnosti na svijetu.
Strme ulice i domaća hrana
Studija se bavila demografskim podacima, a ne navikama ni zdravljem pojedinaca, pa uzrok dugovječnosti zasad nije poznat. Autori ipak navode nekoliko mogućih čimbenika:
- genetsko podrijetlo,
- prehrambene navike i tjelesnu aktivnost,
- obiteljsku podršku i povezanost sa zajednicom,
- dugogodišnji život u istom mjestu,
- dostupnost zdravstvene skrbi.
Bolotana je smještena na strmom, brežuljkastom terenu, pa se mnogi stanovnici svaki dan puno kreću. Olshansky kaže da ljudi ondje češće hodaju nego što se voze automobilom te da velik dio hrane proizvode sami. „Imate blisko povezanu zajednicu u kojoj ljudi brinu jedni o drugima”, opisao je.
Mjesto je oko 110 kilometara zapadno od područja koje je prije više od dvadeset godina prepoznato kao jedna od prvih plavih zona na svijetu, odnosno područja s neuobičajeno mnogo dugovječnih ljudi. Hoće li i Bolotana dobiti taj status, pokazat će istraživanja koja bi trebala obuhvatiti dulje razdoblje i detaljnije proučiti način života stanovnika.
„Sada znamo da se u Bolotani događa nešto izvanredno”, izjavio je Dan Buettner, istraživač dugovječnosti i suautor studije, poznat po popularizaciji pojma plavih zona. Kao sljedeći korak naveo je otkrivanje razloga zbog kojih stanovnici Bolotane žive tako dugo i provjeru mogu li ta saznanja pomoći ljudima u drugim dijelovima svijeta da žive dulje i zdravije, kako navodi Večernji list.
