Dalmatinsko zaleđe desetljećima je bilo prostor iz kojeg se odlazilo. Mladi prema Splitu, Zadru i Zagrebu, čitave obitelji prema Njemačkoj, Austriji i Irskoj, a iza njih ostajala su mjesta u kojima se svjetla u brojnim kućama pale tek nekoliko tjedana godišnje. No najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku na prvi pogled sugeriraju da se nešto mijenja. Sve tri dalmatinske županije 2025. završile su s pozitivnim ukupnim migracijskim saldom.
Splitsko-dalmatinska županija migracijama je dobila 2.955 stanovnika, Zadarska 2.347, a Šibensko-kninska 1.259. Zajedno je riječ o 6.561 stanovniku više zahvaljujući migracijama. Je li, nakon godina iseljavanja, počeo povratak u Dalmaciju i njezino zaleđe?
Odgovor je znatno složeniji.
Dalmacija je u plusu, ali odakle ljudi dolaze?
Najzanimljiviji je primjer Splitsko-dalmatinske županije. Tijekom 2025. iz drugih hrvatskih županija doselile su 1.792 osobe, dok su se u druge županije odselile 1.972. U unutarnjoj migraciji SDŽ je, dakle, izgubila 180 stanovnika.
Istodobno je iz inozemstva doselilo 6.257 ljudi, a odselilo ih je 3.122. Saldo s inozemstvom iznosio je čak +3.135 i upravo je on Splitsko-dalmatinsku županiju doveo do ukupnog migracijskog plusa od 2.955 stanovnika.
Sličan obrazac vidi se i u susjednim županijama. Zadarska je imala +391 stanovnika u razmjeni s ostalim hrvatskim županijama, ali čak +1.956 prema inozemstvu. Šibensko-kninska dobila je 141 stanovnika unutarnjom migracijom i 1.118 u migracijskom saldu s inozemstvom.
To je važna ograda kada govorimo o mogućem povratku. Doseljenje iz inozemstva ne znači automatski povratak iseljenih Dalmatinaca. U te brojke ulaze i strani državljani koji su se doselili u Hrvatsku, uključujući strane radnike.
Od 2021. dogodila se velika promjena
Razmjeri promjene najbolje se vide kada se 2025. usporedi s 2021. godinom. U Splitsko-dalmatinsku županiju 2021. iz inozemstva su doselile 3.582 osobe. Četiri godine poslije bilo ih je 6.257. U Zadarskoj je broj porastao s 1.922 na 3.898, a u Šibensko-kninskoj s 972 na 1.979.
Drugim riječima, u samo četiri godine broj godišnjih doseljenja iz inozemstva u sve tri županije snažno je porastao. Dalmacija više nije samo prostor iz kojeg se odlazi. Postala je i prostor useljavanja. No za dalmatinsko zaleđe važnije je drugo pitanje: tko dolazi i ostaju li ti ljudi živjeti upravo u mjestima koja su desetljećima gubila stanovništvo?
Imotski i Dugopolje iskaču iz sumorne slike
Migracije su samo jedna strana demografske priče. Druga je prirodno kretanje stanovništva, a ono pokazuje koliko je situacija u zaleđu neujednačena.
Na razini Hrvatske 2025. samo su 43 grada i općine imala pozitivan prirodni prirast, dok ih je 509, uz Grad Zagreb, imalo više umrlih nego rođenih. Hrvatska je ukupno imala 32.479 živorođenih i 50.007 umrlih, odnosno prirodni pad od 17.528 stanovnika.
U tom kontekstu posebno je zanimljiv Imotski. Grad je već 2024. imao 121 živorođeno dijete i 78 umrlih, odnosno prirodni prirast od +43. Dugopolje je iste godine također bilo u plusu, kao i Dicmo i Otok, dok su brojna druga mjesta zaleđa ostala duboko u minusu. Hrvace i Muć imali su po 28 umrlih više nego rođenih, Vrlika 23, Lovreć 20, Lokvičići 17, Cista Provo 16, a Lećevica 12.
Takve razlike pokazuju zašto o dalmatinskom zaleđu nije dovoljno govoriti kao o jedinstvenom demografskom prostoru. Dugopolje, nadomak Splita i povezano autocestom, nema iste uvjete kao Vrlika, Lovreć ili udaljenija mjesta šibenskog i zadarskog zaleđa.
Povratak ili nova migracijska karta Dalmacije?
Najnoviji podaci još ne daju dovoljno osnove za tvrdnju da svjedočimo velikom povratku u dalmatinsko zaleđe. Pokazuju, međutim, da demografska slika više nije jednako jednostavna kao prije desetak godina.
Sve tri dalmatinske županije migracijama dobivaju stanovništvo, pojedina mjesta u zaleđu uspijevaju imati više rođenih nego umrlih, a snažno je poraslo doseljavanje iz inozemstva. Istodobno, velik dio zaleđa i dalje stari i prirodno gubi stanovništvo.
U serijalu „KORIJENI: Novi život u dalmatinskom zaleđu“ istražit ćemo što se krije iza tih brojki. Tko se vraća nakon godina provedenih u inozemstvu, tko se iz velikih gradova odlučuje preseliti u manje sredine, gdje postoje posao i uvjeti za obiteljski život, a gdje odlazak još nije zaustavljen?
Jer pravo pitanje više nije samo odlaze li ljudi iz dalmatinskog zaleđa. Pitanje je postoji li napokon dovoljno razloga da se u njega vrate — ili ondje započnu sasvim novi život.
Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
