Na Žmirićima iznad Dikla, točnije na Putu Nina, okružen prekrasnom prirodom i dječjim osmijesima, smjestio se Konjički klub “Wild Spirit”. Od svog osnutka 2017. godine, ovaj klub pruža neprocjenjivu podršku djeci s teškoćama u razvoju i udrugama kroz programe terapijskog i rekreativnog jahanja.
Ipak, unatoč neizmjernoj ljubavi i trudu, nadolazeća zima, kišni dani i sveopće poskupljenje doveli su ih u probleme iz kojih ih može izvući, ili barem ublažiti, pomoć dobrih ljudi. Zalihe hrane za konje, magarce, koze i brojne druge životinje na ranču brzo se tope, a klub ovisi o dobrim ljudima kako bi preživio najhladnije mjesece.
U razgovoru s voditeljicom Dijanom Milin Viskov doznajemo koliko im znači dosadašnja nesebična podrška zajednice i što je trenutačno najpotrebnije kako bi ova hvalevrijedna priča išla dalje. Mnogi roditelji znaju za ovaj klub i što on znači njihovoj djeci i njima.
– Bavimo se prvenstveno rekreativnim jahanjem, terenima, a sada je nekakav fokus najviše na terapije i aktivnosti pomoću konja. Sad je nažalost, kako i znate, sve išlo gore dosta. I sijeno, i žitarice, voda, sve. Tako da, malo nam je teško izgurati do iduće godine. Znači, zima ide, jahanja nema dovoljno. Kiše su, blato, kraći su dani. Tako da smo malo u strahu hoćemo li izgurati ovu zimu. Ono što nam treba je prvenstveno ta hrana, da se izgura, jer to nam je nekako najveći trošak. Nisu samo konji tu, imamo i druge životinje na ranču. Imamo i magarce, ponije, koze, imamo koke, patkice, zečeve, mace, mislim da je to to…, mula, da! Da ne zaboravim, priča nam Dijana.
Dijana, zajedno s volonterkama, već šest godina u sklopu ranča vodi terapijsko jahanje za djecu i osobe s poteškoćama. Kako nam je rekla, s tim je počela jer je i sama majka djece s poteškoćama u razvoju. Iako je završila agronomiju, kasnije se educirala upravo za instruktora kako bi mogla provoditi ovakvu vrstu terapije. Također, uvijek je radila s konjima, a čak je volontirala i Udruzi “Vihor” u Zemuniku, a koji se mnogi sjećaju kao prve koja je omogućavala terapijsko jahanje.
Na otprilike 5.900 kvadratnih metara “Wild Spirit” izgleda kao mala oaza za životinje jer, osim konja, tu su brojne druge životinje koje se slobodno kreću i koje su vrlo zanimljive djeci kad dođu u posjet. Zbog toga bi Dijana voljela urediti cijeli prostor, a posebice bi im dobro došla jedna pomoćna kućica koja bi služila kao spremište koje sad, pak, “glumi” napuštena kamp-kućica. Voljela bi i kad bi se cijeli prostor mogao nasuti šljunkom.
Terapijsko jahanje provodi se na četiri konja od kojih neki već imaju dosta iskustva u tome.
– Naše zvijezde terapeuti su Dea i Aramis na prvom mjestu. Oni su izgurali stvarno do sada poprilično terapija. To su jedni jako smireni konji. Dunav i Dora također odrađuju terapije, ali opet nisu, rekla bih, kao ovo dvoje. Ovo dvoje su jednostavno rođeni da budu terapeuti za djecu i za odrasle, govori nam Dijana pokazujući na ove prekrasne životinje, koje nije previše zanimao naš mikrofon niti kamera jer je njima cilj bio doći do bale sijena. Mula, iako puno manja, nije imala problema s praćenjem svojih puno većih kolega. Naprotiv, u stopu je bio za njima, a kako nam je rekla Dijana, to su mu adoptivni roditelji.
Inače, ovaj konjički klub je neprofitna organizacija koja već godinama surađuje s Udrugom Svjetlo, Udrugom slijepih Zadarske županije i Udrugom Zaratinići. Zaratinići dolaze svaki drugi tjedan dva puta tjedno, dok ostale dvije udruge dolaze jednom tjedno.
Osim jahanja, tu se odvijaju i brojne radionice za djecu, igre i druženja što čini dolazak u “Wild Spirit” pravim izletom u skrivenu prirodu.
– Nekako nam je cilj ići prema 30 minuta, ako može i više. Svakoj osobi, djetetu, se moramo posvetiti na drugačiji način, ovisi kakva je teškoća u pitanju. Uz samo jahanje koje je samo po sebi samo da sjednete na konja dijete ili osobu, dobijete nekakav benefit rehabilitacije. Mi uz to pokušavamo da imaju nekakve aktivnosti, ili motoričke ili nekakve igre, nekako da im je zanimljivo. To nije samo 30 minuta da se vrtimo u krug, nego odradimo nešto, da odradimo vježbice istezanja, ravnanja. I oni koji su u mogućnosti, naravno, pokušavamo da nastave baš s jahanjem, da to nije samo hodanje nego da imaju i nekakvu školicu jahanja, pojasnila nam je Dijana. No, vrata ovog ranča otvorena su svima koji bi htjeli isprobati jahanje.
Ovaj pravi mali raj puno znači spomenutim udrugama, ali i drugim roditeljima i osobama s poteškoćama u razvoju te je od izuzetne važnosti da opstane. Stoga je svačija pomoć dobrodošla, pa makar ako samo želite biti volonter. Volonteri se ovdje bave pripremom jahanja, održavanje, čišćenjem i od velike su pomoći Dijani. U trenutku našeg dolaska zatekli smo i jednu mladu djevojku iz Njemačke, Milanu, koja je došla volontirati upravo ovdje.
No, napominje Dijana, dobro bi im došao i stručni tim ljudi koji bi bili od velike pomoći u radu s korisnicima.
Ipak, sad je najvažnije osigurati dovoljno hrane i potrepština za životinje, pa vjerujemo da će, kao i uvijek, biti ljudi dobra srca koja će pružiti pomoć. Da je tako, uvjerila se i sama Dijana jer su prije nekoliko dana dobili vrijednu donaciju u obliku bala za sijeno.
– Zahvalila bih se restoranu Infinity u Ražancu. Oni su nam donirali četiri rolo bale za konje. I stvarno, ja sam bila izvan sebe, nisam očekivala tako veliku donaciju. Također bih se zahvalila curama koje su dale donacije skriveno. Donirale su, bez da su se pokazale. I, u biti, zahvalila bih onima koji su uopće pokrenuli, inicirali cijelu situaciju, hvala im što su to i prepoznali, kazala je Dijana na kraju našeg susreta.
A za vas sve koji ste željeni pomoći ovom klubu, možete ih pronaći na društvenim mrežama ili kontaktirati Dijanu na broj mobitela 095/851-7968. Uvijek je dobro činiti dobro, stoga nemojmo dopustiti da ova oaza na Žmirićima utihne kada im je naša pomoć najpotrebnija…
