Kad netko izgubi kilograme, masno tkivo ne iščezne bez traga. Istraživači procjenjuju da se oko 84 posto izgubljene tjelesne masti pretvori u ugljikov dioksid koji izdahnemo, a preostalih 16 posto tijelo izbaci uglavnom u obliku vode.
Kako se to događa, u članku za časopis The Conversation opisali su istraživači sa Sveučilišta u Birminghamu. Masnog tkiva počinje biti manje kad tijelo treba više energije nego što je dobiva hranom. Tada poseže za zalihama koje je ranije spremilo.
Od tanjura do masne stanice
Masti koje pojedemo najprije stižu u probavni sustav. Ondje se razgrađuju na masne kiseline. Dio njih organizam odmah iskoristi za važne zadaće: od njih gradi stanice, pomoću njih regulira hormone, a služe mu i za zaštitu unutarnjih organa.
Ono što preostane, tijelo pretvara u trigliceride. Oni se pohranjuju u masnim stanicama i ondje ostaju kao rezerva energije za kasnije.
Masno tkivo smješteno je uglavnom na dva mjesta. Potkožna masnoća leži neposredno ispod kože. Visceralna se skuplja dublje u tijelu, oko unutarnjih organa.
Kako se zalihe troše
Stanje u kojem tijelo troši više energije nego što je unese hranom zove se kalorijski deficit. Tada hormonalni i živčani signali potiču masne stanice da razgrade mast koju čuvaju. Taj se proces naziva lipoliza.
Oslobođene masne kiseline zatim postaju izvor energije. Pri njihovu korištenju nastaju nusprodukti, a njih organizam mora izbaciti. Masnoća, dakle, ne izlazi iz tijela u obliku u kojem je bila pohranjena, nego tek nakon što se pretvori u druge tvari.
Većina odlazi kroz pluća
Upravo u tim nusproduktima krije se odgovor na pitanje kamo nestaje izgubljena masnoća. Omjer je izrazito nejednak: od svakih 100 grama masti koje tijelo potroši, oko 84 grama završi kao ugljikov dioksid koji izdišemo, a oko 16 grama kao voda.
Disanje tako preuzima najveći dio posla. Vodu koja nastaje u ovom procesu tijelo izlučuje mokrenjem, znojenjem i drugim putevima, piše N1.
