Bilo je nedjeljno poslijepodne, 4. svibnja 1980. godine, kada je spiker Miodrag Zdravković na Televiziji Beograd, vidno potresen i drhtavim glasom, izgovorio rečenicu koju su generacije zapamtile: “Umro je drug Tito”. Ta objava označila je kraj jedne ere duge 35 godina i uvela državu u razdoblje neizvjesnosti koja će kulminirati desetljeće kasnije.
Iako se vijest o lošem zdravstvenom stanju doživotnog predsjednika SFRJ mjesecima pratila kroz redovite liječničke biltene iz Kliničkog centra u Ljubljani, trenutak potvrde njegove smrti izazvao je kolektivni šok. Najpoznatiji prizor tog dana zabilježen je u Splitu, na stadionu Poljud, gdje se igrao derbi između Hajduka i Crvene zvezde. U 15:05 sati sudac je prekinuo utakmicu, a više od 50.000 ljudi na tribinama spontano je počelo pjevati “Druže Tito, mi ti se kunemo”, dok su igrači oba kluba u suzama stajali na terenu.
Pogreb koji je uslijedio četiri dana kasnije u Beogradu smatra se jednim od najvećih državničkih ispraćaja u povijesti. U “Kuću cvijeća” stiglo je 209 delegacija iz 127 zemalja, uključujući četiri kralja, 31 predsjednika država, šest prinčeva i 22 premijera. Bio je to skup kakav se rijetko viđa, odražavajući tadašnju poziciju Jugoslavije kao predvodnice Pokreta nesvrstanih i tampon zone između Istoka i Zapada.
pratite besplatno naše kanale
- Važne vijesti odmah na mobitel
- Ekskluzivni sadržaj
- Bez spama - samo bitno
- Najvažnije vijesti dana
- Interaktivne ankete
- Vijesti izravno u inbox
Četrdeset i šest godina kasnije, povjesničari i dalje analiziraju Titovu ostavštinu, balansirajući između gospodarskog rasta i međunarodnog ugleda tadašnje države te represivnih metoda sustava. I dok su sjećanja na 4. svibnja kod starijih generacija i dalje živa, za mlađe je to tek povijesni datum koji simbolizira početak procesa koji su nepovratno izmijenili kartu jugoistočne Europe. Danas se godišnjica obilježava tek skromnim polaganjem vijenaca štovatelja u Kumrovcu i Beogradu, dok službena politika država nasljednica ovaj datum uglavnom ostavlja u sferi privatnog sjećanja.