Uskrsni Emaus održan je u Nacionalnom parku na Slapovima Krke. Misno slavlje na Uskrsni ponedjeljak, 6. travnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Koncelebrirali su šibenski biskup Tomislav Rogić, generalni vikar Šibenske biskupije mons. Tomislav Subotičanec, župnik Skradina don Darko Poljak i još petnaestak svećenika.
Ovogodišnji Emaus, koji se na Skradinskom buku slavi već trideset godina zaredom, uz domaće je vjernike okupio i hodočasnike i svećenike iz župa iz cijele Hrvatske. Ulaz u Nacionalni park za sve hodočasnike bio je besplatan.
U homiliji, nadbiskup Zgrablić povezao je biblijski izvještaj o dvojici učenika koji bježe iz Jeruzalema s osobnim sudbinama suvremenog čovjeka. Istaknuo je da se danas nalaze na putu koji vodi iz Jeruzalema u Emaus, “a to nije samo geografska ruta, već put koji hodi svaki od nas kada se osjeća poraženim, depresivnim, tužnim, razočaranim ili neshvaćenim.”
Nadbiskup je opisao učenike koji hodaju podignutih glava, ali s teškim srcem, udaljavajući se od mjesta gdje su se njihove nade raspršile poput praha na vjetru. Osvrnuo se na rečenicu iz Evanđelja po Luki: „A mi se nadasmo“, napominjući da je u toj kratkoj rečenici sabrano toliko neizrečenih snova, planova i vjere koji su se urušili poput kule od karata. Nadbiskup je naglasio kako tu rečenicu često izgovaraju i oni kada im se raspadnu odnosi, kada nas iznevjere ljudi u koje smo vjerovali ili kada nam se čini da Bog šuti.
Središnji dio homilije bio je posvećen načinu na koji uskrsli Krist ulazi u ljudsku tugu. Nadbiskup Zgrablić je primijetio kako Isus ne dolazi s odgovorima koji bi odmah uklonili bol, niti s čudom koje bi u trenu izbrisalo razočaranje, već dolazi kao diskretan suputnik koji sluša i dopušta da mu se izrekne sva gorčina. Isus, prema riječima nadbiskupa, započinje ono što papa Franjo naziva „terapijom nade“ – ne grdi učenike zbog njihova stanja duha, već putuje s njima strpljivo cijeli dan, dopuštajući im da isprazne sve što im pritišće srce. Tek nakon što su izrekli svoju bol, Isus preuzima inicijativu i otvara im Pisma, pokazujući im da patnja nije bila pogreška u Božjim očima, već vrhunac ljubavi.
Nadbiskup Zgrablić pozvao je vjernike da prepoznaju kako Isus i danas nudi dva obilna stola duhovne hrane: stol svoje Riječi i stol Euharistije. Pojasnio je da Biblija nije samo stara knjiga, već živa riječ kojom im Bog objašnjava njihove situacije, patnje i nade, dok im u pričesti predaje samoga sebe. Upravo u trenutku lomljenja kruha, učenicima su se otvorile oči, a nadbiskup je citirao sv. Augustina kako je imati Krista u vlastitom srcu daleko više nego imati ga u svojoj kući.
Naglasio je kako nas Uskrsni ponedjeljak ne vraća u spektakl praznog groba, već nas vodi na put, jer vjera nije samo trenutak, nego hod kroz cijeli život u kojem nas Krist susreće upravo onda kada mislimo da je sve izgubljeno.
Nadbiskup je potaknuo okupljene da ne ostanu u izolaciji svog razočaranja, već da poput učenika iz Emausa žurno krenu natrag u svoje zajednice i obitelji. „Radost uskrsnuća se ne može zadržati samo za sebe jer je to prevelik događaj da bi bio zatvoren u jedno srce“, istaknuo je.
Pozvao je vjernike da s ljubavlju slušaju tuđe priče, baš kao što je Isus slušao učenike te da u Kristovoj riječi griju svoja snuždena srca. Poželio je da neočekivana radost učenika iz Emausa bude trajan podsjetnik svima da uskrsli Krist radikalno mijenja njihovu perspektivu i ispunjava prazninu tuge, ostajući s njima kao vjerni suputnik zauvijek.
Na kraju slavlja tradicionalno su blagoslovljena uskrsna jela, izvijestili su iz Zadarske nadbiskupije.
