Udruga Prijatelji životinja uputila je Vladi Republike Hrvatske dopis kojim traži da se planirani megaprojekti industrijskog uzgoja, klanja i prerade peradi na području Sisačko-moslavačke, Koprivničko-križevačke, Varaždinske i Zagrebačke županije proglase neprihvatljivima na nacionalnoj razini. Riječ je o industrijskom sustavu međusobno povezanih zahvata golemih razmjera. Naglašavaju da takav model izvozno orijentirane visokointenzivne proizvodnje donosi razorne kumulativne učinke na okoliš, javno zdravlje, vodne resurse, poljoprivredu i gospodarstvo.
„Jasno je da intenzivan uzgoj peradi, koji bi uključivao planirane megalomanske kapacitete, nije dugoročno ekološki održiv, zbog čega ga druge europske države odbacuju. Osim nesnosnog smrada, koji bi se širio cijelim područjem središnje i sjeverozapadne Hrvatske, takav megakompleks zahtijeva enormnu potrošnju pitke vode, neminovno će zagaditi naše rijeke i podzemne tokove te producirati desetke tona amonijaka u blizini gusto naseljenih mjesta. Stotine milijuna pilića godišnje stvorili bi enormne količine stajskog gnoja i klaoničkog otpada. Intenzivni sustavi uzgoja peradi vode ekološkoj katastrofi na području znatno širem od županija u kojima bi se nalazila infrastruktura. Vlada mora preuzeti odgovornost i spriječiti katastrofalne posljedice za okoliš i građane Hrvatske”, pojašnjavaju Prijatelji životinja.
Izbjegavanje procjene stvarnog utjecaja
Naveli su da posebno zabrinjava praksa prijavljivanja funkcionalno povezanih zahvata kao niza odvojenih projekata, čime se izbjegava zakonski obavezna cjelovita procjena kumulativnog utjecaja na okoliš svih međusobno povezanih peradarskih objekata. Takav pristup suprotan je osnovnim načelima europskog prava u području zaštite okoliša.
Rizici za vodu, zdravlje i okoliš
U dopisu Vladi istaknuli su da, s obzirom na masovnost proizvodnje, nastanak stotina tisuća tona gnoja i klaoničkog otpada godišnje znači povećani rizik ispiranja dušika i fosfora u rijeke i podzemne vode, eutrofikaciju i fekalno zagađenje. Posebno zabrinjava činjenica da se projekti planiraju u blizini rijeka Save, Kupe i Lonje te vodocrpilišta, što otvara pitanje sigurnosti pitke vode. Sanacija takvih onečišćenja, ako je uopće moguća, financijski bi pala na teret lokalnih zajednica i države. Istodobno, emisije amonijaka iz intenzivnog uzgoja peradi pridonose stvaranju sitnih lebdećih čestica PM2,5, koje su povezane s bolestima dišnog i krvožilnog sustava.
Hrvatska riskira kršenje propisa EU-a i financijske sankcije
U dopisu Vladi upozorava se i na ozbiljan rizik od kršenja europskih direktiva, osobito propisa o nitratima i zakonodavstva o kvaliteti zraka i zagađenju voda. U slučaju prekoračenja dopuštenih razina onečišćenja, Europska komisija može pokrenuti pravne postupke protiv države članice, što može rezultirati visokim financijskim kaznama. Primjeri iz drugih država članica Europske unije već pokazuju posljedice nekontroliranog širenja industrijske peradarske proizvodnje – od zagađenih rijeka do sudskih poništavanja dozvola za megafarme.
Uništavanje domaće poljoprivrede
Prijatelji životinja ukazali su i da industrijska proizvodnja ovakvog tipa stvara pritisak na male i srednje poljoprivrednike, povećava rizik kontaminacije tla, vode i zraka te ugrožava mogućnost ekološke proizvodnje. Time se dugoročno potkopava domaća poljoprivreda i dodatno ubrzava propadanje ruralnih područja. To prepoznaju i građani pa se izgradnji megafarmi i megaklaonica protivi sve veći broj građana diljem Hrvatske, što potvrđuje gotovo 58 000 popisa peticija protiv peradarskih megakompleksa u Sisačko-moslavačkoj županiji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
U dopisu Vladi predložili su da Vlada zauzme jasan stav protiv razvoja ovakvih sustava masovne industrijske proizvodnje, da se planirani projekti proglase neprihvatljivima na nacionalnoj razini, da se osigura obavezna kumulativna procjena za sve povezane zahvate te da se prioritet da održivim modelima poljoprivrede koji ne ugrožavaju okoliš i zdravlje ljudi. Udruga je dostavila Vladi i opsežnu stručnu argumentaciju s pravnim, znanstvenim i regulatornim referencama uključujući analize utjecaja na okoliš i primjere iz drugih država.
Zaključno poručuju: „Europska unija traži izlaz iz modela gradnje novih industrijskih peradarskih kompleksa pa Vlada ne smije dopustiti neracionalnu gradnju megapogona, koji će za jedno do dva desetljeća donijeti iznimno zagađenje vode, tla i zraka, iseljavanje stanovništva i probleme zbog nemogućnosti provedbe direktiva EU-a.”
