Kako je nastala vizualna memorija najveće pobjede u povijesti Zadra kroz objektiv legende koja je zaledila Zagreb

Dok se na parketu vodila bitka za besmrtnost, svaki od sedamdesetak kadrova morao je biti pažljivo odabran zbog ograničenih resursa onoga vremena. Ove fotografije danas nisu samo dokumentacija sportskog uspjeha, već čista emocija grada koji diše za košarku.

Povijesnih 111:110 za KK Zadar protiv tadašnjeg europskog prvaka urezano je u kolektivnu svijest grada, no rijetki su oni koji su tu noć vidjeli tako blizu kao Zvonko Kucelin. Zadarska foto legenda te 1986. godine nije bila na tribinama, već u samom središtu zbivanja, s fotoaparatom u ruci, tik uz aut-liniju gdje se odlučivalo o naslovu prvaka države protiv moćne Cibone.

Kao mladi fotograf, Kucelin se našao usred nezapamćenog kaosa, buke i emocija koje su rasle iz sekunde u sekundu. Dok su igrači vodili iscrpljujuću bitku na terenu, njegov je zadatak bio uhvatiti ono što drugima promiče – trenutak prije eksplozije, specifičan pogled, skok ili zagrljaj koji traje tek djelić sekunde, a ostaje zabilježen zauvijek.

Njegove crno-bijele fotografije danas su više od puke dokumentacije. One predstavljaju Zadar u njegovu najčišćem obliku. Nastale iz svega dva filma i sedamdesetak pažljivo odabranih kadrova, te su vizure postale temelj sjećanja na noć koja je promijenila sportsku povijest grada.

“Emocije su bile ogromne. Svi smo tada živjeli za košarku, možda i više nego danas. Bio sam i navijač, ali morao sam ostati fokusiran – snimiti svaki detalj, svaki trenutak”, prisjeća se Kucelin. Ističe kako se danas na jednoj utakmici napravi i po nekoliko stotina digitalnih zapisa, dok je tadašnja tehnologija zahtijevala posve drugačiji pristup. “To vas tjera da razmišljate, da čekate pravi trenutak, svaki kadar morao je imati težinu”, dodaje legendarni fotograf.

Utakmica s dva produžetka donijela je iscrpljenost i nevjericu, a potom i potpunu euforiju. I dok su igrači slavili, Kucelin je nastavio raditi. Tek kasnije, kada se sve stišalo, postao je svjestan veličine onoga čemu je svjedočio.

“Osjećao sam se kao da me pregazio valjak. Najviše mi je ostao trenutak kada su se igrači bacili među naše navijače. Ta povezanost igrača i ljudi, to je nešto što se ne može ponoviti ni inscenirati”, ističe Kucelin. Iako je primarno bio usredotočen na posao, težina rezultata postala je jasna s vremenom. “Znao sam da je rezultat ogroman, ali tek kasnije shvatiš koliko je to zapravo bilo veliko. U tom trenutku samo radiš i nadaš se da si uhvatio ono pravo.”

Četrdeset godina nakon te legendarne noći, Kucelinove fotografije ponovno oživljavaju uspomene, a on se vraća na mjesto gdje se bilježi puls grada. U nedjelju, 26. travnja, u poslijepodnevnim satima, Zvonko Kucelin ponovno će biti na zadarskom Forumu i Narodnom trgu s fotoaparatom u ruci. Ovoga puta fokus neće biti na parketu, već na ljudima i emociji grada koji nikada nije prestao živjeti za košarku.