Hrvatska gubi svoju najvitalniju snagu: Bez strukturnih promjena mladi će i dalje odlaziti, a društvo nepovratno starjeti

U sklopu ovogodišnjeg Festivala znanosti na Sveučilištu u Zadru, prof. dr. sc. Vera Graovac Matassi s Odjela za geografiju održala je u Znanstvenoj knjižnici predavanje pod nazivom „Emigracija mladih – odljev energije društva“. Povezujući demografsku krizu s krovnom temom festivala – energijom, profesorica je upozorila kako masovni odlazak najpotentnijeg dijela stanovništva predstavlja gubitak ključnog energetskog potencijala za razvoj cijele države.

“Mladi su najaktivniji dio društva: rade, stvaraju i nositelji su kreativnosti. Kada u većem broju odluče otići iz Hrvatske, to ima šire posljedice od samog smanjenja broja stanovnika. Odlazi radna snaga, znanje, ideje i budući roditelji”, naglasila je Graovac Matassi, povlačeći paralelu s obnovljivim izvorima energije – baš kao što brinemo o resursima, država mora pronaći način kako zadržati i obnoviti vlastitu ljudsku energiju.

Statistika je neumoljiva i porazna. U Hrvatskoj se broj osoba u dobi od 20 do 39 godina u razdoblju od 2011. do 2021. godine smanjio za čak 20 posto. Takav dramatičan pad izravno vodi ka ubrzanom starenju stanovništva i dugotrajno niskim stopama fertiliteta. Populacija koja ostaje postaje sve ovisnija o sustavu, dok je onih koji bi trebali nositi gospodarski razvoj i demografsku obnovu sve manje.

Iako Hrvatska dijeli sudbinu s drugim europskim zemljama poput Portugala, Italije ili susjedne Bosne i Hercegovine te Srbije, uzroci odlaska su duboko ukorijenjeni u lokalne probleme. Bilo da je riječ o niskim plaćama, korupciji, nedostatku kvalitetnih poslovnih prilika ili kroničnom nedostatku priuštivog stambenog prostora, mladi bolji život traže tamo gdje su ti uvjeti ispunjeni.

Profesorica Graovac Matassi kritički se osvrnula i na dosadašnje demografske mjere, ističući kako jednokratne naknade za novorođene nemaju značajan učinak. Promjene moraju biti strukturne, a rezultati takvih politika postaju vidljivi tek nakon 15 do 20 godina. Kvalitetnija radna mjesta, viši životni standard i opća sigurnost ključni su faktori za ostanak.

Kao tračak nade navedeni su primjeri Irske i Poljske. Te su zemlje nekada bile iseljeničke baze, ali su dosezanjem 80 posto prosjeka gospodarske razvijenosti Europske unije uspjele preokrenuti trend i postati destinacije u koje se ljudi useljavaju. Za Hrvatsku to znači samo jedno – bez dostizanja europskog standarda i ozbiljnih reformi, “odljev energije” ostat će naša svakodnevica.