Benkovčanka koja je odrasla u Zadru danas u Bosni zapošljava stotine ljudi i gradi vrtiće za radnike

Jučerašnje gostovanje Snježane Köprüner u emisiji “Nedjeljom u 2” otvorilo je brojna pitanja o deindustrijalizaciji Dalmacije i potencijalu realnog sektora. Poduzetnica koja danas u Travniku i Prozoru-Rami vodi proizvodnju preciznih strojeva s oko 700 zaposlenih, svoje je prve profesionalne korake napravila upravo u Zadru. Rođena je u Benkovcu, a nakon školovanja u Zadru i diplome na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, karijeru je započela kao razvojna inženjerka u tadašnjem gigantu Bagatu.

Sredinom 80-ih odlazi u Njemačku gdje stječe ključna znanja o analizi tržišta i konkurentnosti, što će se pokazati presudnim za njezin kasniji angažman u Bosni i Hercegovini. Privatizacija tvrtke u Travniku 2004. godine, koja je tada imala tek 52 radnika, prerasla je u poslovni sustav s prihodom od 35 milijuna eura. Köprüner ističe kako njezina firma danas proizvodi komponente za svjetske lidere poput Liebherra i DMG Morija.

Od Bagata do Travnika
Njezin povratak u Zadar nakon godina izbivanja donio je razočaranje viđenim stanjem nekadašnjih industrijskih simbola. Posebno se osvrnula na sudbinu Bagata i SAS-a, tvrtki koje su nekada bile u samom vrhu svjetske strojogradnje.

“Izašla sam i vidjela sam Bagat gdje sam radila, isto u jednom jadnom stanju, a kolege su mi rekle da se tu planiraju raditi stanovi. To je jedna zgrada koju je naš akademik Nikola Bašić projektirao, izvrsna je, stvarno, sve je rađeno po svim svjetskim standardima. Izašla sam i vidjela sam obrtničku školu koja je nova napravljena i mislila sam se gdje će ta djeca raditi, nekako mi ta savjest nije dozvolila da ne kažem ljudima dajte pogledajte što se dešava, napravite nešto. Ipak smo bili industrijska nacija, bili smo u samoj špici tehnologije i sad ćemo napraviti to da zaboravimo da je to ikada postojalo”, izjavila je Köprüner.

Kritizirala je oslanjanje na ekonomiju rente, upozorivši kako prodaja djedovine i fokus isključivo na tercijarne djelatnosti ne donose dugoročni prosperitet niti potiču intelektualni razvoj mladih generacija.

Radnik na prvom mjestu
U Travniku je uvela standarde koji su rijetkost na ovim prostorima. Unutar tvrtke izgrađen je moderni vrtić za djecu zaposlenika, gdje roditelji plaćaju tek 25 % cijene, dok je za samohrane roditelje boravak besplatan. Prosječna plaća u njezinoj kompaniji znatno je iznad prosjeka Federacije BiH, a u pripremi je i inovativni stambeni model.

“Stanovi se grade tim mladim ljudima koji ili ne mogu naći posao ili nemaju dovoljne plaće, idu negdje u Njemačku da bi uštedjeli i da bi se tek u starosti vratili. I onda sam ja mislila da mi napravimo jedan projekt u kojem bi oni ostali ovdje i da odmah žive u tom stanu, da ne plaćaju velike stanarine”, objasnila je plan po kojem bi radnici kroz desetogodišnji najam zapravo otplaćivali vlasništvo nad nekretninom.

Problem obrazovnog sustava
Köprüner je upozorila i na dramatičan pad kvalitete obrazovanja, navodeći kako su u tvrtki bili prisiljeni uvesti testiranja jer kandidati često ne vladaju ni osnovnim matematičkim pojmovima. Smatra da roditelji podcjenjuju djecu kupujući im diplome, dok državna sveučilišta spuštaju kriterije kako bi opstala.

“Profesori su se našli u jednoj takvoj situaciji na državnim sveučilištima da nemaju studenata, jer svi idu kupiti te diplome. I onda idem gledati roditelje koliko podcjenjuju svoju djecu da im kupuju diplome umjesto da vjeruju njima da mogu sve to naučiti. Isto imate i po osnovnim školama gdje maltretiraju nastavnike da djeca imaju što bolje ocjene. Za mene je to katastrofično”, zaključila je poduzetnica.

Vjeruje kako Bosna i Hercegovina, unatoč političkim narativima, ima ogroman potencijal u mladim ljudima, a cilj joj je stvoriti uvjete u kojima bi se i njezina obitelj poželjela vratiti iz Njemačke.