U Polivalentnoj dvorani Kneževe palače u Zadru danas je održana panel-rasprava na temu „Mentalno zdravlje djece i mladih“, na kojoj su sudionici – školska psihologinja Đurđica Jurjević, specijalistica školske medicine Polona Bencun Gumzej, školska pedagoginja Antonija Kero, profesorica tjelesne i zdravstvene kulture Ana Eškinja te moderator Tonći Mašina, predsjednik Sportske zajednice Zadarske županije – govorili o izazovima s kojima se suočavaju djeca i mladi, od školskog stresa, problema u ponašanju i emocionalnih poteškoća do utjecaja društvenih mreža.
Panel-raspravu organizirala je Športska zajednica Zadarske županije uz podršku Športske zajednice Grada Zadra, Sveučilišta u Zadru, Europskog edukacijskog centra, Hrvatskog akademskog sportskog saveza, Županijskog saveza školskog športa Zadarske županije te Udruge kondicijskih trenera Zadarske županije.
– Mozgu treba vježbanje, a ako smo usmjereni na mobitele i na predavanjima slikamo slajdove, nećemo ništa naučiti. Moramo osigurati uvjete u kojima će svako dijete imati jednaka prava – prava u slobodi, a ne u kompetitivnosti. Gledanjem tko je najbolji i tko će biti izabran za igranje djeci stvaramo nepotrebnu anksioznost – rekla je u pozdravnoj riječi pročelnica Odjela za zdravstvene studije Sveučilišta u Zadru, doc. dr. sc. Klaudia Duka Glavor.
Istaknuto je kako učenici sve češće iskazuju verbalnu agresiju prema nastavnicima, često izostaju iz škole i prestaju dolaziti, što je odraz teških emocionalnih teškoća. Takvo stanje može dovesti do pohađanja nastave iz obiteljskog doma, a ponekad i do odlaska u psihijatrijsku ustanovu. Stručni suradnici često se uključuju tek kada stvari eskaliraju, a bilo bi mnogo bolje reagirati preventivno.
– Teško je odvojiti patologiju od prirodnog ponašanja; ponekad je potrebno puno iskustva i razgovora s profesorima i djetetom. Ako je dijete naglo palo u uspjehu, to je već alarm – vrlo često iza toga stoji nešto što se ne prepoznaje u okolini. Na djeci je toliki pritisak da se već u prvom ili drugom razredu boje kako će napisati maturu jer slušaju starije koji o tome govore. Ogroman pritisak na njima se može osjetiti i psihički i fizički, pa se ponekad, kada se dijete žali na bol na dan ispita iz matematike, ono zaista i osjeća bol jer ne može podnijeti taj pritisak – istaknula je Bencun Gumzej.
Nastavnici moraju stvoriti takav odnos s učenicima da se oni osjećaju slobodno obratiti im se s problemom.
– Prvo se moramo pozabaviti mentalnim zdravljem nastavnika i roditelja te im dati podršku jer od njih sve kreće, a zatim oni dalje brinu o mentalnom zdravlju djece. Roditelji trebaju djecu grliti i ljubiti, a nastavnici se trebaju sjetiti kako je bilo njima kada su bili učenici i biti onakvi kakvi su i sami željeli da budu – zaključila je Kero.
Psihologinja Jurjević upozorila je na štetnost koju mladima uzrokuju ekrani.
– Djeci do treće godine ne treba nijedan ekran; moraju se naučiti kretati i govoriti, po mogućnosti hrvatski jezik. Od treće do pete godine trebali bi ga koristiti do 15 minuta dnevno, a potom postupno sve više. Od 12. godine i odrasli bi trebali provoditi najviše dva sata dnevno pred ekranima. Koliko smo na ekranima, toliko bismo trebali biti i u kretanju. S ekranima ih „betoniramo“ – poruka je: kretanje, a ne ekrani – rekla je Jurjević.
