Glavni zagrebački trg večeras je ponovno postao epicentar nacionalnog ponosa, ispunjen tisućama navijača koji su, unatoč hladnoći, došli pozdraviti hrvatske rukometaše nakon osvajanja europske bronce.
Dok su se s razglasa orile navijačke pjesme, a igrači s bine zahvaljivali na podršci, društvene mreže i portali postali su poprište sasvim drugačije rasprave.
Povod je objava zadarskog filozofa i političara Marka Vučetića, koji je atmosferu i sam karakter dočeka interpretirao na način koji je mnogima, u trenutku slavlja, zazvučao kao potpuni odmak od stvarnosti na terenu.
Vučetić je u svojoj objavi, koju su prenijeli nacionalni mediji, povukao radikalnu paralelu, nazvavši doček rukometaša “HDZ-ovim gay prideom”.
Prema njegovom tumačenju, ovakve manifestacije nisu ništa drugo doli politički projekt u službi vladajuće stranke, pri čemu se sportski uspjeh instrumentalizira za održavanje određenog ideološkog i političkog narativa.
Dok on u masi vidi tek “skup koji služi potvrdi stranačke moći”, prizori s ulica sugeriraju nešto sasvim drugo – spontanu euforiju građana koji su u sportskom rezultatu pronašli rijedak trenutak zajedništva.
Ovakvo intelektualno seciranje trenutka u kojem većina građana vidi isključivo sport i uspjeh, otvorilo je pitanje o granici između legitimne kritike politizacije sporta i potpunog nerazumijevanja emocije koja pokreće narod.
Vučetić pak doček promatra kroz prizmu političke teorije i stranačkih struktura, a tisuće ljudi na Trgu bana Jelačića, od onih najmlađih pa do najstarijih, ostavljaju dojam da im je politička konotacija skupa posljednja stvar na pameti.
Kritičari Vučetićevog istupa ističu kako je riječ o još jednom pokušaju da se čista emocija i nacionalni uspjeh svedu na prizemne političke obračune, čime se zapravo podcjenjuje inteligencija onih koji su na Trgu došli isključivo zbog sportaša.
Dok on inzistira na tezi o “HDZ-ovom projektu”, navijači koji su satima čekali svoje heroje svjedoče o autentičnoj radosti koju je teško dekretirati iz bilo koje stranačke središnjice.
