U svijetu kojim vladaju trendovi brze prehrane i estetski savršenih, ali često bezličnih tanjura, jedna virtualna zajednica postala je čuvar najvrjednijeg dalmatinskog blaga – onog koje se mjeri mirisom djetinjstva i toplinom obiteljskog stola.
Fotografije koje pristižu u grupu “Lipa spiza dalmatinska” nisu samo zbirka recepata; one su autentični dokaz da se u Dalmaciji i dalje kuha s dušom, polako i s namirnicama koje pričaju priču o povijesti, kršu i moru.
Od morske pjene do škripca škartoca
Kulinarsko putovanje kroz Dalmaciju nemoguće je zamisliti bez ribe, ali način na koji se ona priprema u domaćim kužinama daleko je od restoranske sterilnosti. “Brancin u škartocu”, premazan smjesom maslaca, maslinovog ulja, ružmarina i česna, najbolje ocrtava tu filozofiju jednostavnosti. Para koja izlazi iz aluminijske folije nosi sa sobom miris mora, dok se uz njega obvezno veže blitva i kumpir – par bez kojeg je dalmatinski petak nezamisliv.
Kada se krene prema kornatskom arhipelagu, tanjuri postaju intenzivniji. “Kornatski crni rižot od sipe s kozicama” vizualni je i gastronomski spektakl koji svojom crninom i crvenilom kozica priziva sjećanja na ribarske mreže i rane jutarnje odlaske na more. Uz bok mu stoji i rižoto od lignji s kaparima i maslinama, jelo koje u svakom zrnu riže krije balans kiselosti i soli, karakterističan za otočku spizu.
Snaga jela na žlicu koja spajajaju generacije
U Dalmaciji se oduvijek znalo da snaga dolazi iz teće, a rasprave o tome je li ispravnije reći žlica ili kašika padaju u drugi plan čim se na stolu pojavi “gulaš s palentom”. To je jelo koje, kako kažu autori fotografija, “palenta u posteji” – ono koje traži kapulu, strpljenje i komad domaćeg kruha za toćanje.
Tradicija se nastavlja kroz jela koja su othranila težake – bob i manistra s pancetom, gusto jelo koje miriše na dim i proljeće, podsjećajući na vremena kada se u kužini koristilo sve što je vrt nudio, pašta i fažol – klasik koji u svojoj jednostavnosti nudi najveću utjehu, posebno kada se u teći nađe komad sušenog mesa, ali i teleći gulaš – pjat koji je generacijama bio sinonim za nedjeljni ručak i okupljanje cijele obitelji oko stola.
Otpor zaboravu u svakom zalogaju
Nostalgija se najjače osjeti u jelima poput “sušenog bakalara” ili skromne “frigane jadranske sardele”. To su jela koja ne trebaju filtere ni umjetničko editiranje jer njihova vrijednost leži u autentičnosti. Čak i kada članovi grupe kažu da im je spiza “seljački cbrckana”, oni zapravo šalju poruku da su njoke meke k’o pamuk i ossobuco u gustom saftu važniji od bilo kakve kulinarske pretencioznosti.
Od divljih šparoga s jajima, koje su prvi vjesnik buđenja prirode, do lignji u toču od bijelog vina s krumpirom, svaka fotografija u ovoj galeriji svjedoči o neraskidivoj vezi Dalmatinaca i njihove spize. To je tiha revolucija protiv modernog zaborava, vođena mirisom ružmarina i okusom domaćeg maslinovog ulja.
A kako izgleda sve to – pogledajte u galeriji u nastavku.
