U Ljubuškom su nedavno svečano uručene nagrade „Hercegovka godine“, priznanja koja se tradicionalno dodjeljuju ženama koje svojim radom i djelovanjem promoviraju Hercegovinu, njezine ljude, kulturu i običaje. Ove godine Organizacijski odbor po prvi je put donio odluku o dodjeli posebne nagrade osobi koja nije rodom iz Hercegovine, a dobitnica tog priznanja je Marijana Dokoza.
Marijana Dokoza, rođena Dalmatinka iz Galovca kraj Zadra, književnica je, novinarka i urednica Fenix-magazina te dopisnica Večernjeg lista. Iako već nekoliko godina živi i radi u Mainzu u Njemačkoj, kroz svoj dugogodišnji novinarski kontinuirano promovira Hercegovinu, njezine iseljenike, tradiciju, kulturu i brojne manifestacije koje organiziraju Hercegovci u domovini i iseljeništvu.
– Iako nisam Hercegovka, ponosna sam što sam dobila ovu nagradu. Velika mi je čast, rekla je Marijana Dokoza i u šaljivom tonu dodala kako se malo koja Dalmatinka može pohvaliti priznanjem koje se dodjeljuje Hercegovkama.
Organizacijski odbor istaknuo je kako je Marijana Dokoza od samih početaka manifestacija koje organizira Udruga „Hercegovka godine“ na čelu s Danielom Škegro, aktivno uključena u njihov rad, povezujući pisanu riječ s iseljeništvom i matičnom domovinom. Upravo zbog tog kontinuiranog doprinosa odlučeno je da joj se dodijeli posebna plaketa „Hercegovka godine 2025.“.
Marijana Dokoza iza sebe ima bogat književni opus koji obuhvaća romane i zbirke poezije. Autorica je pet romana na hrvatskom jeziku te po jednog na njemačkom i engleskom jeziku. Posebno se ističu romani Naranyin plač, Grijesi i Njegova žena, koji su u kratkom roku postali bestseleri u Hrvatskoj. Roman Grijesi bio je nominiran za prestižnu književnu nagradu Kiklop, dok je roman Njegova žena uvršten u fond British Library u Londonu te se nalazi i na američkom tržištu. Uskoro će Njegova žena izaći i na talijanskom tržištu.
Dodjelom ove posebne nagrade, Organizacijski odbor izbora „Hercegovka godine“ poslao je poruku kako ljubav prema Hercegovini i njezina promocija ne poznaju zemljopisne granice, već se prepoznaju kroz predan rad, iskren interes i trajni doprinos zajednici.
