Grupa stranih radnika koja je u Hrvatsku došla zbog posla očekivala je uređeno europsko društvo i poštenu plaću, a sada živi u zastrašujućim i nehumanim uvjetima.
Kako donosi Dnevnik Nove TV, njih 40 iz Kenije, Šri Lanke, Nepala i Pakistana, svi su zaposleni u istoj velikoj hrvatskoj građevinskoj tvrtki. Radili su za nju i u Katru, a onda im je ponuđen posao u Hrvatskoj i oni su puni nade pristali doći.
Smješteni su u dvjema kućama u blizini Velike Gorice. Jedna od njih posebno je derutna. U jednoj sobi živi i po osam radnika, koji dijele i jednu kupaonicu. Zidovi su puni vlage, na podu u podrumu golema je lokva vode, a nedostaju osnovni uvjeti za život. Oko 20 ljudi dijeli jednu kuhinju.
“Mi smo ljudi, nismo zaslužili da se prema nama ponašaju kao da smo životinje”, rekao je jedan od radnika.
Nedavno je situacija u kući postala još i gora. Sada, kažu, žive bez struje, grijanja i tople vode.
“Radimo težak fizički posao, u blatu, građevinske poslove, a kada dođemo kući, ne možemo se otuširati jer je voda prehladna”, ispričao je jedan radnik.
Da situacija za te ljude bude još i gora, već mjesecima nisu dobili plaću iako su, kažu, legalno zaposleni, svi imaju sve potrebne dokumente za rad i boravak u Hrvatskoj, a za istu tvrtku neki od njih rade već godinama. Međutim, sada još čekaju plaću od studenoga.
“Božić i Novu godinu smo proveli bez ičega. Nemamo ništa, ni plaću, ni vodu, ni grijanje. Mnogi su se razboljeli jer je ovih dana bilo jako hladno i temperature su išle debelo u minus”, ispričao je jedan od radnika.
“Stalno nam obećava da će biti sutra. Uvijek sutra. Već mjesec dana nam to govori. Ignorira naše pritužbe i izbjegava odgovornost”, ispričao je jedan od radnika.
U četvrtak nitko od 40 radnika, koji već tri mjeseca nisu dobili plaću, nije otišao na posao.
“Rekli smo mu da nećemo raditi dok nam ne da plaću jer nemamo za hranu. Tvrtka za koju radimo daje nam jedan obrok na dan, ali šalju nam užasnu hranu, najjeftiniju koju mogu naći, uopće ne znamo gdje to kupuju”, požalio se strani radnik i dodaje kako mnogi od njih tamo od kuda dolaze imaju i po troje ili četvero djece, koju hrane hrvatskom plaćom.
Za dolazak u Hrvatsku, pričaju nam, neki od njih platili su 4000 eura. No, sada su razočarani i nesretni jer su se našli ostavljeni i bez novca. Novac koji oni inače šalju svojim obiteljima sada obitelji šalju njima kako bi preživjeli.
“Nitko od nas već tjednima nema niti jednog eura. Jedino što možemo je piti vodu, prehladna je za tuširanje. Ništa ne možemo. Nemamo za hranu ni lijekove. Posuđujemo novac, koji ćemo morati vratiti kad dobijemo plaću. Ne znam koliko ćemo to dugo vraćati”, kaže radnik.
“Svi smo ovdje i čekamo da nam netko pomogne. Više ne možemo izdržati”, zavapio je jedan od radnika.
Direktor tvrtke ne bježi od odgovornosti i obećava: “Sutra je isplata zaostalih plaća. Dnevno dobivaju jedan obrok i podijelili smo im nešto avansa da imaju za doručak. Ružna je situacija i svjesni smo. Inače u građevini je često problem s gotovinom, nažalost. Bio je to splet okolnosti. Jednostavno nismo mogli sve realizirati na vrijeme i dogodilo se.”
Kaže i da kuća ima struju, ali ima problem malog limitatora, zbog kojeg osigurači iskaču kad se u mrežu uključi velik broj uređaja. Problem će, dodaje, riješiti HEP, kojemu je tvrtka već predala zahtjeva za većim limitatorom. I taj problem trebao bi biti riješen tijekom tjedan dana.
“Slažem se da je kuća u lošem stanju, ali kad smo u nju ušli, sve smo okrečili i oprali, kreveti su novi, kao i madraci. Svaka soba ima svoj WC. U Zagrebu je teško naći smještaj za strane radnike, to je nešto najbolje što smo uspjeli naći. Inače ljudi iznajmljuju četiri sobe, koje dijele WC”, kaže direktor.
Dio tereta za stanje kuće prebacuje i na radnike i manjak održavanja i brige za objekt.
“Imamo tri čistačice koje im čiste. Jednom tjedno im organiziramo pranje. Brinemo se za njih najviše što možemo. Nastojimo biti ljudi”, kaže.

