Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) uputio je u javno savjetovanje nacrt odluke koji bi mogao značajno opteretiti budžete građana. Prema prijedlogu, cijena police dopunskog zdravstvenog osiguranja rasla bi s dosadašnjih 111,49 eura na čak 180 eura, što predstavlja skok od preko 60 posto.
Mjesečni iznos, koji je do sada iznosio 9,29 eura, popeo bi se na približno 15 eura. Iako se povećanje od šest eura na prvu ne čini dramatičnim, za mnoge građane to predstavlja novi udar na standard. O opravdanosti ovakvog poteza i stanju u zdravstvenom sustavu govorio je Ivica Belina, predstavnik Koalicije udruga u zdravstvu, gostujući na N1 televiziji.
Nedostatak transparentnosti u potrošnji
Iako se kao službeni razlog poskupljenja navodi inflacija, Belina upozorava na dublji problem – netransparentnost sustava.
“S jedne strane, moramo biti svjesni da je sve poskupjelo pa ovo nije neočekivano. S druge strane, nemamo uvid u potrošnju zdravstvenog sustava. Ono što se stalno govori jest koliko se troši na lijekove, a oni predstavljaju 20 do 25 posto ukupnog troška. Za ostalo ne znamo. Dakle, ne znamo kako se novac usmjerava”, istaknuo je Belina.
Dodao je kako iz prijedloga nije vidljivo koje će konkretne benefite osiguranici dobiti za taj novac.
“Ne znamo ni koje će to pozitivne promjene donijeti u sustavu, odnosno koji su ciljevi poskupljenja. O tome koje su prednosti i kako će ojačati sustav ili povećati zdravstvenu zaštitu, nije poznato”, kazao je.
Udar na najranjivije skupine
Iako šest eura mjesečno zaposlenima možda ne zvuči kao prevelik teret, za umirovljenike i građane s niskim primanjima situacija je drugačija.
“Vjerujem da će ovo pogoditi osjetljive skupine, kao umirovljenike i one s nižim prihodima. Kad netko žonglira sa svakim centom, imat će problema”, smatra Belina, no napominje kako je malo vjerojatno da će ljudi masovno odustajati od polica jer bi u tom slučaju morali plaćati pune bolničke troškove, što je financijski rizik koji si rijetko tko može priuštiti.
HZZO vs. privatni osiguravatelji
Privatne osiguravajuće kuće već su ranije korigirale cijene, no Belina objašnjava ključnu razliku u funkcioniranju javnog i privatnog sektora, što dijelom opravdava potez HZZO-a.
“Privatni osiguravatelji osiguravaju zdrave, mlade ljude. Njihove police su vremenski ograničene. Ako se razbolite unutar osiguranja, vaša polica neće biti produžena ili će biti izrazito skuplja, zbog čega se ljudi vraćaju u HZZO. HZZO je najopterećniji pa možda ima logike da podigne cijenu”, pojasnio je.
Prelijevanje novca privatnicima i neodrživost sustava
Poseban problem predstavlja paradoks u kojem građani uplaćuju u javni sustav, a usluge zbog dugih lista čekanja sve češće obavljaju kod privatnika – koje potom plaća taj isti HZZO.
“Istina je da zbog dugih lista čekanja i određenih pregleda ljudi traže privatnu zaštitu. Uz to, kako bi smanjio liste čekanja, HZZO plaća privatnim pružateljima usluga. To je dovelo do toga da se više dijagnostičkih postupaka obavlja kod privatnika nego u javnom sektoru”, upozorio je Belina.
Na pitanje je li riječ o namjernom preusmjeravanju pacijenata privatnicima, Belina zaključuje kako je ključno pitanje održivost sustava o kojoj se, zbog političkog kalkuliranja, izbjegava govoriti.
“To je pitanje održivosti. Dok se bavimo zdravstvenim sustavom temeljem jedne proračunske godine, o ovakvim se stvarima neće ni razgovarati. Ako je postojeći sustav neodrživ, o tome treba početi razgovarati i tražiti koje su druge opcije. Zasad ne postoji politička hrabrost za otvaranje ovih pitanja, ali jednom će ga trebati otvoriti.”
