Objava o uznemirujućem prizoru u Debeljaku, gdje je pronađen obješen pas, izazvala je brojne reakcije i duboko ogorčenje među čitateljima.
Vijest je otvorila pitanja o odgovornosti zajednice i sustava, ali i o granicama ravnodušnosti prema nasilju. Među onima koji su odlučili progovoriti javno je i naša čitateljica Nada, koja je u svom pismu izrazila zabrinutost nad stanjem društva koje, kako kaže, “relativizira patnju životinja jednako kao i patnju ljudi”.
Prema njezinim riječima, zločini nad životinjama ne mogu se promatrati izolirano, jer svaki čin okrutnosti otkriva dublji poremećaj – u vrijednostima, institucijama i društvenoj svijesti.
“Onaj tko ima poriv da muči i ubije, napravit će to kad mu okolnosti, sustav i sredina to omoguće.”
Nada otvoreno problematizira korupciju, sporost institucija i šutnju zajednice, upozoravajući da se sve češće tragedije nad životinjama ignoriraju kao da ne otkrivaju ozbiljan društveni poremećaj.
U svrhu podizanja svijesti među žiteljima, u nastavku prenosimo njezino pismo u cijelosti.
“Poštovana redakcijo,
Oni koji su spremni mučiti i ubijati životinje na razne načine i u raznim prilikama, spremni su to isto napraviti i ljudima. To potvrđuju pravna i medicinska praksa te znanost.
Onaj tko ima poriv da muči i ubije, učinit će to kada mu okolnosti, sustav i sredina to omoguće.
Ali, što je ta sredina – zajednica, društvo – spremno učiniti da to ne dopusti i da to kazni?
Korupcija sustavno nagriza sve. Gotovo da se normalan čovjek, koji samo traži mir, zrak, vodu, egzistenciju i privatnost, više nema gdje skloniti niti ima koga pitati za zaštitu. Onda stradavaju i životinje kao kolateralne žrtve.
Ovo što se dogodilo samo je odraz stanja u društvu svedenog na izjave: “Što se tu može” ili “Ima nas svakakvih.”
Danas životinje, sutra ljudi. Hoće li i dalje biti ravnodušnosti prema patnjama životinja, njihovih vlasnika i sve većeg broja pojedinaca koji su bačeni na marginu?
Bilo bi krajnje vrijeme da ova država, osim zakona o upravi, promijeni sve što je vezano uz zaštitu životinja. Prije svega, čovjek je odgovoran za životinju – kao vlasnik, kao susjed, kao zajednica, kao veterinarska služba i kao država.
Odnos prema životinji i njezinu vlasniku treba biti mjerilo vrijednosnog sustava pojedinca.
Iako postoje ljudi i neljudi, prema životinjama će se drugačije i kvalitetnije odnositi Židovi i muslimani nego kršćani, jer to proizlazi iz učenja religije.
Poslije poplava 2014. sve uginule životinje, osobito stoka, odlazile su u kafileriju. Dozvoljeno je kremiranje kućnih ljubimaca, postoje groblja, ali islam i ortodoksno židovstvo ne dozvoljavaju kremacije, čak ni ljudi. U Belgiji, primjerice, postoji mogućnost da se kućni ljubimac sahrani u grob vlasnika.
Nijemci imaju bordele na farmama sa životinjama, dok Biblija to zabranjuje. U nekim germanskim protestantskim državama Europe zoofilija se smatra folklorom, dok je u Italiji strogo zabranjena.
Koje su granice relativiziranja prava životinja i vlasnika životinja?
Normalno bi bilo da se u upravnom ili kaznenom postupku strvina čuva dok postupak traje, kako bi se utvrdilo čiji je pas bio i tko je počinio nedjelo. Radi se o kaznenom djelu i kaznenom zakonu – jedan zakon veže drugi – a kad se radi o nasilju nad životinjama, odjednom se ponašamo kao da to nije nasilje i nad ljudima. Koliko mjerila imamo i prema kome se ona mjere?
Osim toga, postoje i sekte i okultna društva kojima ništa nije sveto – ni tuđi život, ni nečija životinja, ni pas lutalica, ni groblje, ni leš ili posmrtni ostatci, niti svete stvari iz religija. Ništa! Nekima je jedini dokaz moći upravo bestijalnost – i prema životinji i prema čovjeku.
Puno će vode proteći dok se ne spere svo licemjerje hrvatskog društva – ako ono još uopće postoji”, napisala je čitateljica.
