Naizgled dobra prilika na polici ili u oglasu — proizvod s iznimno niskom cijenom — ne mora uvijek završiti sretno za kupca, a ponekad može skupo stajati i samog trgovca. Hrvatski trgovački lanac Tommy to je ljetos naučio na teži način: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) kaznila ga je s čak 212.500 eura zbog teške povrede Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom.
Kazna je uslijedila nakon što je Tommy umirovljenicima ponudio dodatne popuste na već snižene prehrambene proizvode, zbog čega su pojedine cijene pale ispod nabavne. Premda je riječ bila o gesti solidarnosti, AZTN je utvrdio da se radi o prodaji ispod nabavne cijene — što zakon prepoznaje kao nepoštenu trgovačku praksu jer narušava tržište i ugrožava dobavljače.
“Prodaja robe ispod nabavne cijene štetna je za dobavljače, male trgovce, cijeli prehrambeni lanac, a na kraju i građane jer smanjuje izbor i dugoročno povećava cijene”, naveli su iz Agencije.
Tommy je nakon presude poručio da nije bilo nikakve štete, nazvavši akciju „činom solidarnosti prema umirovljenicima“. Javnost je u tom slučaju stala na stranu trgovca, dok je država inzistirala na pravilima tržišnog natjecanja. Ministar gospodarstva Ante Šušnjar kasnije je najavio mogućnost „popuštanja“ propisa o prodaji ispod nabavne cijene, ali do danas nije poznato jesu li izmjene donesene.
Kad kupac vidi prenisku cijenu – tko je u pravu?
Središnji portal za potrošače (SZP) pojašnjava dvije situacije u kojima potrošači mogu naići na „nerealno nisku“ cijenu proizvoda.
1. Pogreška trgovca
Ako je niska cijena rezultat tehničke ili ljudske pogreške, primjerice ako je na etiketi greškom navedeno „1 euro“ umjesto „11 eura“, trgovac nije dužan prodati proizvod po toj cijeni. Takva bi prodaja, objašnjava SZP, bila protivna načelu jednake vrijednosti činidaba i načelu savjesnosti i poštenja. Drugim riječima, kupac ne može ostvariti imovinsku korist zbog tuđe pogreške.
2. Namjerno zavaravanje
Ako trgovac svjesno oglašava nižu cijenu kako bi privukao kupce, a zatim odbije prodati proizvod po toj cijeni, to se smatra zavaravajućom poslovnom praksom. U tom slučaju potrošač ima pravo prijaviti trgovca tržišnoj inspekciji Državnog inspektorata.
Potrošači rijetko reagiraju na „preniske“ cijene
Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević kaže da se građani gotovo nikada ne žale zbog preniskih cijena — nego isključivo zbog previsokih.
“Nama se ljudi javljaju samo zbog visokih cijena, za niske nam se ne javljaju. Ne sjećam se da smo ikada imali takvu pritužbu”, kaže Knežević, uz napomenu da to ne znači da sumnjivih situacija nema.
“Kod nas je inače ‘živo kino’ s cijenama. A što se tiče slučaja s Tommyjem — oni imaju pravo sami odrediti svoje cijene”, zaključuje predsjednica HUZP-a.
U konačnici, iako „nerealno niska cijena“ može zvučati kao dobra prilika, pravila tržišta i zakoni često su složeniji nego što se čini. U nekim slučajevima kupac neće dobiti proizvod, a u drugima — trgovac može završiti s kaznom koja višestruko nadmašuje iznos sniženja, piše N1.
