Boje državne zastave ostale su im iste – crvena, bijela i plava – ali je od srpnja za četveročlanu obitelj Eichacker iz francuskog Strasbourga raspored boja nešto drukčiji. Umjesto plave, bijele i crvene u uzdužnom rasporedu, hrvatska crvena, bijela i plava predstavlja identitet njihove nove domovine.
– U srpnju smo doselili na otok Vir gdje sada živimo. Sve prodajemo u Francuskoj i napustili smo svoje poslove, pa ćemo u Viru s našom djecom graditi budućnost. Sve što imamo donijeli smo sa sobom u kombiju – kaže nam Natacha Komeli koja je sa suprugom Cyrilleom Eichackerom njihovu djecu, šestogodišnju Giuliju i devetogodišnjeg Camerona, ispratila do Područne škole u Viru.
Prvi je dan škole i za Natachino i Cyrillovo dvoje djece počinje životna avantura u novoj državi, u sasvim drugom ambijentu, s novim prijateljima te na jeziku na kojemu zasad znaju tek par riječi. Vir ovoj francuskoj obitelji zapravo nije posve nepoznat, jer su zasad smješteni u kući Natachine majke koja također živi u Strasbourgu, ali je porijeklom iz Svete Nedelje. Obiteljski su ovi Francuzi ranije dolazili kao vikendaši, no svi se kao rođeni Strasburžani ipak pomalo moraju naviknuti na otok.
– Uopće se nismo dvoumili. Djeca su jedva dočekala da se preselimo na otok jer obožavaju Vir i more. Njima je to doživljaj, a ne stres. Uživaju ovdje – dodaje gospođa Natacha. U Francuskoj su živjeli u jednom manjem mjestu u blizini Strasbourga, ali je, govori Natacha, idiličan ambijent francuskog sela odavno prestao postojati. Hrvatska je, još napominje, puno sigurnija i slobodnija zemlja.
– Suprug Cyrille i djeca su se htjeli preseliti, dok sam se ja u početku dvoumila. No lani smo presjekli i odlučili se preseliti, tako da smo cijelu prošlu godinu bili u pripremama za preseljenje. Sada smo Virani – priča Natacha koja se u Francuskoj bavila fotografijom, dok je gospodin Cyrille vodio logistiku za kompaniju koja distribuira cvijeće.
Planiraju za početak raditi bilo što; Natacha u nekoj od virskih trgovina s obzirom na to da govori hrvatski, dok su im dugoročni planovi vezani uz pokretanje biznisa za čišćenje, vođenje i bukiranje apartmanskog smještaja. S druge strane, Giulia je jedva dočekala sjesti u školske klupe kao prvašica, dok se stariji Cameron upisao u treći razred.
– U Francuskoj bi Cameron krenuo u četvrti razred, ali kako ne zna hrvatski, morali smo ga upisati u treći. No njemu to nije bitno. Djeci je najvažnije da im se napokon ostvario san i da žive na svom omiljenom otoku. Igraju se veselo i slobodno, a to u Francuskoj više nije moguće – poručuju Natacha i Cyrille.
Šestogodišnja Giulia nažalost pati od astme, no kada je na otoku Viru nema nikakvih problema s disanjem. To je također bio jedan od razloga zašto su se Natacha i Cyrille odlučili na preseljenje iz okolice Strasbourga u Vir. Cameron se također brzo i lijepo snašao jer su ga roditelji upisali u zadarski teniski klub, i to kao osvajača brojnih medalja u Francuskoj u konkurenciji znatno starijih tenisača.
– Jednog dana bit ću teniski šampion – govori Cameron, a to su riječi koje je prije tridesetak godina izrekao najveći svih vremena i Cameronov idol, Novak Đoković.
