Menarha je naziv za ono s čime se sve djevojke u jednom trenutku suoče – prvom menstruacijom. Nadja Tobias i Ivana Pipal uočile su potrebu da se o tome više govori i da se djevojčice ranije susreću s pojmom menstruacije kako bi, kada ju iskuse, bile na to pripremljene i bolje razumjele svoje tijelo. Prvu mjesečnicu djevojčice najčešće iskuse između 12. i 13. godine života, ali ona može nastupiti već i u 8. godini zbog čega je važno da se o tome govori već u ranoj školskoj dobi, piše portal Srednja.hr.
Da se o menstruaciji u školama uči premalo i prekasno smatraju i autorice ove slikovnice što ih je potaknulo na njezino stvaranje. Autorice su htjele poseban naglasak staviti na ‘rollercoaster’ emocija kroz koji žene prolaze u svom mjesečnom ciklusu. Do toga dolazi zbog hormonalnih promjena kojima se, smatraju, ne daje dovoljno pažnje u školskim udžbenicima.
– Smatram da se o menstrualnom ciklusu u školama uči površno i nedovoljno. Fokus je često isključivo na trenutku krvarenja dok se zanemaruje činjenica da je ciklus kontinuiran proces; niz hormonalnih i emocionalnih promjena koje se izmjenjuju tijekom cijelog mjeseca. To je osnovno znanje koje bi djevojčice trebale imati i ono bi im olakšalo mnoge faze odrastanja, kazala je koautorica, Ivana Pipal.
No, ne radi se samo o educiranju djevojčica, kaže nam Pipal, već i o educiranju dječaka. Važno je i da oni znaju što se događa u ženskom tijelu te kako ono funkcionira.
– Što se dječaka tiče – vjerujem da znaju još manje iako nemam direktan uvid. No, sigurna sam da bi osnovno znanje o tijelu, i vlastitom i tuđem, moglo pridonijeti većem razumijevanju i prihvaćanju promjena koje se događaju u adolescenciji, poručila je Pipal.
Na ideju je došla autorica Nadja Tobias koja vodi radionice o menstruaciji namijenjene odraslim ženama. One su joj znale reći kako bi voljele da su neke informacije s radionice čule ranije, još u mladosti. Nadja je tada napisala tekst za slikovnicu, edukativnu knjižicu i plakat, a za stvaranje ilustracija obratila se Ivani Pipal koja je objeručke prihvatila ponudu. Slikovnicu su nazvale ‘Prva‘.
– Nadja mi se obratila s idejom i zajedno smo vrlo brzo osjetile da je to važna i lijepa priča koja nedostaje, kako u kontekstu sadržaja za djecu, tako i općenito u vidljivosti i razumijevanju menstrualnog ciklusa. Priprema slikovnice je trajala nekoliko godina. Tekst je bio tu, ali čekale smo pravo vrijeme i sredstva da bismo projekt mogle u potpunosti realizirati. Kad sam krenula s izradom ilustracija, trebalo mi je oko pet mjeseci za oblikovanje knjige, objašnjava Pipal.
Ivanin osnovni motiv za rad na slikovnici bio je stvaranje sadržaja za koji osjeća da je potreban društvu. Bilo tko tko ima ideju ili želju da popularizira neku važnu temu može napraviti svoju slikovnicu, smatra Ivana, no možda će se suočiti s problemom financija.
– Što se tiče same izrade slikovnice, mislim da se, uz trud i edukaciju, svatko može okušati u tom procesu. No hoće li slikovnica biti tiskana i dostupna publici uvelike ovisi o suradnjama, financijskoj podršci i kontekstu u kojem nastaje, rekla je Ivana Pipal.
Ova se slikovnica od drugih edukativnih tekstova o menstruaciji razlikuje svojim pristupom i pričom. Pipal je istaknula kako u Hrvatskoj nema sličnih slikovnica. U fokusu im nisu samo fizički aspekti menstruacije, već su poseban naglasak stavile na emotivne aspekte cijelog ciklusa. Izmjenu faza menstrualnog ciklusa usporedile su s izmjenom godišnjih doba.
– U Hrvatskoj uglavnom nema slikovnica koja bi na ovaj način pristupala temi – posebno ne za onu koja se bavi emotivnim aspektima ciklusa, a pritom da je namijenjena mlađem uzrastu. Možda u svijetu postoje slični primjeri, ali na hrvatskom jeziku ih nisam susrela. Naravno, postoje edukativne knjige o tijelu i menstruaciji, no ‘Prva’ je, koliko mi je poznato, jedini primjer koji tu temu obrađuje kroz narativnu slikovnicu uz dodatne edukativne i praktične materijale, ističe Pipal.
Ideja je da se slikovnica prevede i na nekoliko stranih jezika, a trenutno se radi na audio verziji slikovnice kako bi bila dostupna slijepim i slabovidnim osobama. Autorice su dosad primile pozitivne reakcije čitatelja. Djevojčice slikovnici pristupaju sa znatiželjom, a odrasle žene im često komentiraju da su neke informacije iz edukativne knjižice prvi put saznale tek sada i da bi im puno značilo da su ih čule ranije u životu.
– Teme koje nisu dovoljno prisutne u javnom prostoru me najviše zanimaju, i vjerujem da ću se njima nastaviti baviti, bilo kroz slikovnice, bilo kroz druge medije. Sada uranjam u animaciju i filmski svijet dok se ne otvori prostor za novu priču koja traži da bude ispričana na ovaj način. Kroz svoj vizualni jezik nastojim dati doprinos edukaciji, otvaranju novih tema, poticanju samorefleksije i normalizaciji onog o čemu se nedovoljno priča, poručuje Pipal za Srednja.hr.
