Gotovo 12 godina trajalo je suđenje (zapravo tri) Kristijanu Stojanoviću zvanom Kiki (44), optuženom za teško ubojstvo 22-godišnjeg Ive Stipetića. Likvidacija mladića – koji je ubijen s dva metka kalibra 9 mm, jedan ispaljen iz neposredne blizine (udaljenost 15 do 25 cm, kazao je vještak) u sljepoočnicu te drugi kao ‘ovjera’ – odigrala se 3. prosinca 2010. godine na Klisu, na predjelu Kočinje brdo. Negdje nakon 18 sati, stoji u optužnici, jer je tijelo mladića pronađeno tek tri dana nakon zločina, a sam Stojanović uhićen je dvije i pol godine kasnije, jer ga je kum ‘cinkao’ kako se hvali likvidacijom na Kočinjem brdu…
Na splitskom Županijskom sudu posljednjih godina traju postupci, suđenja za ozbiljne, teške zločine. I u jednom značajnom broju slučajeva, suđenja se ponavljaju. Prvostupanjske presude ‘padaju’ na višim sudovima, a optuženici i svi uključeni po dva, ponekad čak i tri puta prolaze kroz postupak, a za pravomoćno okončanje čekaju i više od desetljeća! U ovoj seriji tekstova riječ je upravo o predmetima koji su zaokupljali pažnju javnosti. Pokušat ćemo, nakon što vas podsjetimo na ključne trenutke u tim suđenjima, u razgovorima sa što više uključenih, direktno ili posredno, doći do odgovora zašto se suđenja toliko traju što nije u interesu niti optuženicima niti pravosuđu, te što se dalje događa u slučajevima kada optuženi budu pravomoćno oslobođeni…
Koncem 2014. godine završeno je prvo suđenje: Kiki je osuđen na 14 godina zatvora jer je splitski Županijski sud smatrao kako ima dovoljno dokaza protiv njega, makar ne i da ga se osudi zbog kvalificiranog, teškog oblika ubojstva na izrazito podmukao način. Za to kazneno djelo mogao je dobiti i do 40 godina zatvora.
No nije, jer su iduća dva suđenja završila – oslobađanjem! U oba postupka Kristijan Stojanović je oslobođen zbog nedostatka dokaza, a takav stav splitskog suda konačno je u travnju 2022. godine potvrdio Vrhovni sud.
-Nisam ja ubio Ivu Stipetića, on je bio moj prijatelj. Nisam imao motiva niti razloga tako nešto napraviti. Mene se drži u zatvoru već 40 mjeseci, i to potpuno nevinoga.
Nisan cviće, ima san problema sa zakonom, ali nisan ubija svog prijatelja. Nije mi jasno
kako se odlučilo mene teretiti za ovo, možda jer sam pogodan biti crna ovca. Nisam to napravija, diteta mi! – od početka postupka je negirao bilo kakvu vezu sa zločinom Stojanović.
Njega je pak iza rešetaka pospremila tvrdnja vlastitog kuma kako se hvalio tim ubojstvom na jednoj večeri. Navodno je u njegovom društvu često bila izgovarana rečenica prijetećeg tona, ‘nemoj i ti završiti na Kočinjem brdu…’. Međutim, kum kao ključni svjedok tog priznanja pokazao se kao izuzetno nepouzdan svjedok, jer je ‘dao više različitih iskaza, koji su međusobno proturječni i nisu u skladu s drugim nedvojbenim dokazima’, konstatirano je i na Županijskom i na Vrhovnom sudu.
Vrlo slično kao i u postupku protiv Damira Vukovića, oslobođenog optužbe za ubojstvo majke, i u ovom mučnom i kompliciranom predmetu sud, kao uostalom i branitelj i tužiteljica (oboje su inače ostali do samog kraja uvjereni u nevinost, odnosno krivnju optuženog), imali su na raspolaganju vrlo malo pravih, materijalnih dokaza. Samo indicije i pokušaj obaranja alibija.
Jer činjenica da su dvije i pol godine nakon ubojstva u automobilu Kristijana Stojanovića pronađene dvije GSR čestice, kada je dakle uhićen, zapravo ne znače ništa jer je tih godina Kiki ‘žario i palio’ splitskim asfaltom pa je lako moguće da su zaostale od nekog drugog sukoba.
Prema optužnici, Stojanović je ‘pokupio’ prijatelja svojim Seat Leonom na Bačvicama, gdje se Stipetić pozdravio s djevojkom. Navodno su trebali ići pucati iz ‘friško’ nabavljene automatske puške, a prijateljstvo je Stojanović podmuklo iskoristio kako bi ga namamio na Kočinje brdo i likvidirao, smatra tužiteljstvo. Motiv? Nije posebno preciziran, tobož bi u pitanju bilo eliminiranje konkurencije…
Osim barutnih čestica u automobilu, istražitelji su nakon ubojstva dugo pratili i prisluškivali Stojanovića. Neki njegovi razgovori pobuđuju sumnju da je ipak on ubojica Stipetića, ali prema mišljenju Vrhovnog suda ta komunikacija se ‘može tumačiti na različite načine’ jer je Kiki Stojanović tada bio svjestan da je pod mjerama nadzora i bio je oprezan.
Ni njegov alibi nije bespogovorno srušen, dapače. Tvrdio je kako je cijelo vrijeme bio u teretani, u kojoj nema signala pa ga se zato nije moglo dobiti na mobitel. Vrhovni sud je prihvatio iskaz svjedokinje koja je na prvom ispitivanju potvrdila da je Stojanović bio u teretani, odnosno da nije bio vani dovoljno dugo da se odveze sa Stipetićem do Kočinjeg brda, usmrti ga, odveze automobil u praonicu i vrati se u teretanu.
Na koncu, vapaju Frane Stipetića (ocu ubijenog mladića koji je pred sudom kazao ‘ne mogu još shvatiti, nepojmljivo mi je da mi je sin ubijen, samo želim da osoba koja ga je ubila bude pravedno kažnjena’), hrvatsko pravosuđe i policija nije udovoljila.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
