Jučer je Carlo Acutis postao prvi svetac milenijalac, a Laura Majić iz Benkovca upravo se njemu preporučila u zagovor.
“Carlu se pripisuju dva čuda u Brazilu i u Kostariki. No, mnogi ljudi utječu se Carlu Acutis, a jedna od njih je i Laura Majić koja vjeruje da je upravo zagovor blaženoga, uskoro svetog Carla Curtisa pomogao”, navodi se u priči koju donosi RTL.
Laura, možete li nam opisati zašto vi vjerujete da vam je pomogao u izlječenju i koja je vaša priča?
“Prvo, zato što sam osjetila veliku prisutnost njegovu. Jer ja kao netko tko uopće prije nije vjerovao kao ni cijela moja obitelj, da mi je netko rekao da ću moći postati najbolja prijateljica s nekim koga uopće ne vidim, vjerojatno bih rekla da nije normalan.
Sve je krenulo s dijagnozom?
“Da je sve krenulo s mojom dijagnozom kad sam dobila akutnu mijeloičnu leukemiju, isto kao i Carlo. Ja sam sasvim slučajno saznala za Carla, tri dana prije nego što sam saznala za to (op.a. bolest). I u početku se ja njemu nisam toliko molila, ali kako je Bog htio da me on prati i cijelo vrijeme je dolazilo sve vezano za Carla. Stalno su mi izlazili članci. Onda sam se ja krenula zanimati kao tko je taj svetac i gdje sam se zapravo stvarno krenula preporučivat u njegov zagovor. I mogu reći da sam stvarno osjetila njegovu prisutnost. I ja sam nekad znala samo s njim pričati. Onako normalno. Osjećala sam toliku povezanost, baš kao da imam najboljeg prijatelja i kako sam se krenula moliti tako je sve krenulo i nabolje i evo, meni su nalazi danas dobri nakon što sam ozdravila nakon transplantacije, odmah sam otišla na hodočašće, što je isto bilo jako čudno za zamisliti da ću ja ići na hodočašće nakon tako velike stvari, ali eto, Bog je uvidio i Bog je htio da Carlo uđe u naš život i da ga skroz promijeni i stvarno ga je promijenio.
Vjerujete da je to jedno od njegovih čuda?
Pa ja osobno vjerujem da je Carlo učinio čudo u mom životu. Prvo što me preobratio. I onda me ozdravio. I što sam tu gdje jesam. Mislim da je jer ja ne vjerujem da je to sve slučajnost.
Sutra ćete biti ovdje na kanonizaciji i molit ćete ovdje s ostatkom svoje obitelji.
Naravno da da, tu sam sa svojom obitelji. Ja sam za Carla saznala zahvaljujući svojoj zajednici kojoj je isto tako Bog čudesno poslao našu zajednicu Omnia Deo koju vodi naš don Josip Radić i majka Jozefina Glasnović. da njih nije bilo vjerojatno ja sad ne bih bila tu i da nije bilo zagovora blaženog. Carla vjerojatno ne bi bilo ni mene..
Htjela bi pozdraviti svoju Karlu koja je trenutačno na liječenju. Isto ima leukemiju. I želim joj reći da molim za nju i da je Carlo čuva i da joj šalje velike pozdrave iz Rima”, zaključila je Laura.
Donose i pismo Laurine majke koje prenosimo u cijelosti:
“Moje ime je Dejana. Odgajana sam u vjeri, kao i većina ljudi, ali vjera nije bila u središtu mog života. Ni ja ni moja obitelj nismo redovito išli na misu. Ona je bila tu, negdje u pozadini, ali nisam je živjela.
Ne znam ni sama što je bio okidač, ali jednog dana osjetila sam duboku potrebu otići na razgovor kod don Josipa i Majke Jozefine. Nisam imala nikakav jasan razlog. Tri dana nakon razgovora i duhovne obnove shvatila sam da je to bila priprema za ono što dolazi.
Tada nisam ni slutila da će se moj svijet ubrzo okrenuti naglavačke.
Mojoj kćeri Lauri dijagnosticirana je akutna mijeloična leukemija (AML).
Kad sam to čula, imala sam osjećaj kao da mi se srce raspada na tisuću komadića. Tlo mi se izmaklo ispod nogu. U glavi mi je bio samo muk, a u srcu strah koji guši.
Prve večeri u bolnici, u Zagrebu, ušla je Majka Jozefina. Njen zagrljaj bio je kao utočište. Kao da mi je tim zagrljajem i tih nekoliko riječi – “Ne boj se, Bog je s vama… sve će biti dobro” – ulila snagu i mir koji nisu bili moji. To je bila Božja snaga.
Vrlo brzo shvatila sam da se moja obitelj proširila. Uz našu krvnu rodbinu, sada su tu bili Majka, don Josip i cijela zajednica. Shvatila sam da ih je Bog poslao baš u pravo vrijeme. Svaka njihova poruka, poziv, osmijeh i prije svega molitva bili su poput zraka svjetlosti koji probijaju najmračniji oblak.
Tri dana prije Laurine dijagnoze, prvi put smo čuli za blaženog Carla Acutisa. Njegov život nas je duboko dotaknuo i pročitali smo sve što smo mogli o njemu. Tri dana kasnije, Laura dobiva istu dijagnozu kao i bl. Carlo.Dok je ležala u bolnici uvijek je govorila da nije sama,da je njen prijatelj Karlo tu s njom.Znala je reci da je ta povezanost s njim bila toliko stvarna,kao da je fizički tu.
Nikada neću zaboraviti prvi dan Laurine kemoterapije. Srce mi se slamalo, strah mi je stezao grlo, a u mislima sam molila: “Bože, pomozi nam”. Tada zvoni mobitel. Zove Majka i pita može li posjetiti Lauru. Iako nije bilo vrijeme posjeta, rekla sam da pokuša. Ona i don Josip dolaze – noseći relikviju blaženog Carla. U trenutku kada su ušli, osjetila sam kao da mi netko skida ogroman teret s leđa. Kao da je vjetar odnio sve što me pritiskalo. Tog dana, pola Hrvatske već je molilo devetnicu blaženom Carlu za Lauru.
Liječenje je trajalo šest mjeseci. Nakon trećeg ciklusa kemoterapije slijedila je transplantacija matičnih stanica. Bogu hvala, donor je pronađen vrlo brzo, a transplantacija je bila 2. travnja – na rođendan našeg don Josipa.
U to vrijeme, Krunica Božjeg milosrđa bila je moja najveća snaga. Zaspala bih s njom u ruci i budila se s njom, a osjećaj da me Bog drži nije me napuštao. Kad smo saznali da je donor rođen 7. travnja, baš na Nedjelju Božjeg milosrđa te godine, srce mi je još jače gorjelo od zahvalnosti.
Danas, po zagovoru blaženog Carla Acutisa, Laura je zdrava djevojka. Ali još nešto se dogodilo. Iako je dijagnoza bila strašna, mi kao obitelj nikada nismo bili sretniji i radosniji. Zvuči nelogično, ali ta radost nije bila od ovoga svijeta – to je bila radost koja dolazi iz neba, iz sigurnosti da nas Bog vodi i nosi.
Da mi je netko prije rekao da ćemo u ovakvom razdoblju osjetiti mir i ljubav veću nego ikada, rekla bih mu da je lud. Sada znam – kad predaš svoj život Bogu, On mijenja i srce i pogled na život.
Kako je Bog velik! Hvala Mu i slava !”
