Za toksičnost TPO-a iz gel lakova, koji može oštetiti reproduktivno zdravlje te fetus trudnice, znalo se dulje od desetljeća, a zabranilo tek sada. Europska komisija ovu je kemikaliju zabranila za buduću upotrebu u kozmetičkim proizvodima s primjenom od 1. rujna. Odluka s potpisom Ursule von der Leyen, predsjednice EK, donesena je u svibnju 2025. O čemu se radi i zašto se čekalo?
Kako piše Portal Zdravlje, vijest da su zabranjeni gel lakovi koji sadrže trimethylbenzoyl diphenylphosphine oxide odjeknula je među hrvatskim “noktaricama” poput munje. Kako doznajemo, mnogi se rješavaju ovih proizvoda u opravdanom strahu i za klijente i za sebe. Čak i prije roka zabrane.
TPO je odlukom Europske komisije sada i službeno označen kao CMR 1B – Toxic for Reproduction (engl., štetan za reproduktivno zdravlje). U praksi to znači zabranu korištenja u kozmetici, nakon niza godina kako je postao uobičajen sastojak gel lakova.
No još je u prošlom desetljeću bio dozvoljen isključivo za profesionalnu primjenu u tzv. “sustavima za umjetne nokte”. Izbjegnimo moguću zabunu: ovaj pojam u EK regulativi obuhvaća i trajne gel lakove. A ne samo plastične nokte koji se lijepe preko prirodnog.
Time se kompromisno željelo spriječiti slučajni ulazak TPO-a u tijelo kroz kožu uokolo noktiju ako ga ne primjenjuje educirana osoba u salonu. Ali gel lakove s ovim sastojkom vrlo lako je mogla, i još uvijek može, kupiti i privatna osoba. Dovoljno je par klikova na online trgovine.
Gel lakovi posljednjih su godina zasjenili one stare, “obične” lakove. Izdržljiviji su, podnose ručno pranje suđa i slično, omogućavaju veću kreativnost, sjajniji su i gotovo su must-have trend. TPO se dodaje jer, pojednostavljeno, izuzetno ubrzava stvrdnjavanje gel laka pod UV/LED lampom. Kao fotoinicijator u kozmetiku je “stigao” iz industrije, gdje se koristi dulje.
Da ne kompliciramo previše – kada se neka kemikalija uvozi u EU u količini većoj od tone, tada kreće proces provjere sigurnosti. Opišimo to kao igru mačke i miša. Jer dok regulatorna tijela dokažu (ne)štetnost, a proizvođač je prethodno bio dostavio svu propisanu papirologiju o svojem proizvodu, mogu proći godine.
TPO nije došao na “crnu listu” tek nedavno. Još 2012. Europska komisija stavila ga je pod oznaku “Category 2 CMR”. To znači da je označen kao potencijalno kancerogen, mutagen ili štetan za reproduktivno zdravlje. Kozmetička industrija reagirala je molbom za uključivanje iznimke za upotrebu u rukama profesionalaca.
Nakon te molbe za reviziju tijelo Europske komisije SCCS (Scientific Committee on Consumer Safety) ipak mu je dalo “zeleno svjetlo”. Dakle samo, kako su zaključili davne 2014., za profesionalnu primjenu do 5 posto koncentracije u ukupnom sastavu gel laka.
Uvidom u niz znanstvenih istraživanja od 70-ih godina prošlog stoljeća, SCCS je tada zaključio da je primjena sigurna ako se koristi samo na noktu. Jednostavnim rječnikom, objašnjavali su da se gel lak toliko brzo “stisne” da ulazak u tijelo kroz nokat nije izgledan. I to zato jer je nokat načelno neporozan.
No, kako nam opisuje jedna “noktarica”, svatko tko se bavi primjenom gel lakova iskustveno zna da se skidanjem starog laka uklanja i vrlo tanki sloj nokta. Pri čemu postaje i porozniji, osobito ako se trajni gel lak primjenjuje često. Ovaj se problem i znanstveno istražuje, uz alergijske reakcije i štetnost UV zračenja na nokte i okolno tkivo.
Brojne starije i novije studije, poput ove, upozoravaju na stanjivanje ploče nokta. Odnosno povećane propusnosti. Iako su potrebne opširnije studije, dermatolozi već godinama upozoravaju na opasnosti.
Što se promijenilo od tada do danas? Sastojak je, uostalom, ostao isti. Inicijativa za zabranu je, naime, 2021. stigla upravo od SCCS-a. Ovaj su se put vodili načelom ako nije moguće dokazati neštetnost ni u kojoj koncentraciji, kemikaliju valja zabraniti. Stoga su predložili promjenu kategorije iz niže u višu opasnost. Nju pak određuje službena EK agencija za kontrolu kemijskih sastojaka European Chemicals Agency (ECHA), tj. njihova RAC komisija.
Nakon što je ECHA iste godine prihvatila inicijativu, ona je pravno formalizirana tek krajem 2023. Podignuta je kategorija opasnosti s CMR kategorije 2 na 1B. Prevedeno, sa sumnje na vjerojatnost da TPO ima reproduktivnu toksičnost. Uslijedio je birokratski proces kojim je krajem 2023. odlučeno da će 2024. biti odlučeno da će biti zabranjeno 2025. Proces zvuči suludo jednako kao i prethodna rečenica.
Vidimo da je procedura u ovakvim slučajevima dugačka, iz niza mogućih razloga. Uz to, različitih kemijskih spojeva na tržištu EU je na tisuće i neprestano se pojavljuju novi. Proizvođačima se omogućuje i prijelazno razdoblje, otuda ovih par mjeseci od odluke iz svibnja do skore zabrane. Moralno bi bilo povući proizvode, no većina proizvođača radije se rješava zaliha daljnjom prodajom.
Oznaka 1B dodaje se ako toksičnost nije dokazana na ljudima, ali jest na životinjama. Da je dokazana na ljudima nosila bi kategoriju 1A.
Pojam “reproduktivna toksičnost” definirana je uredbom Europskog parlamenta i Vijeća 2008. Početna definicija zvuči ovako: “Reproduktivna toksičnost uključuje štetne učinke na spolnu funkciju i plodnost kod odraslih mužjaka i ženki te razvojnu toksičnost kod potomstva.” Tako je u ovom slučaju kod štakora, prema jednom od istraživanja koje je opisao SCCS, uočeno smanjivanje testisa.
TPO je tek neslužbena kratica, a na proizvodu bi se morao označiti pod INCI nazivom Trimethylbenzoyl Diphenylphosphine Oxide. INCI naziv je onaj kojeg vidimo pod “Sastav” (Ingredients) na deklaraciji proizvoda. Kemikalija se u dokumentima EU može pronaći pod nazivom diphenyl(2,4,6-trimethylbenzoyl)phosphine oxide.
Proizvode ne bacajte u miješani ili kućni otpad, kao, uostalom, ni bilo kakve druge lakove i otapala. Ako imate male količine i privatna ste osoba, odnesite ih u reciklažna dvorišta. Ne brinite hoće li vas netko ispitivati o podrijetlu proizvoda. Jer, ponavljamo, ionako ih je još uvijek legalno koristiti.
Saloni za uređivanje noktiju, slično kao i kozmetički saloni, zakonski su obavezni skladištiti ovakav otpad na siguran način. Kako je riječ o kategoriji lakova i otapala, bacaju se u posebno označene kante “opasni otpad”, a koje zbrinjavaju ovlaštene tvrtke. Cijene ovih usluga nisu visoke, kao i za infektivni otpad, piše ovaj portal.
